Kako su kazali, jezičko trajanje je svjedočanstvo identiteta i kulture naroda, potvrda njegovog duhovnog bića. U jeziku je zapravo narodno sjećanje, jer jezik pamti i ono što često istorija i dokumenta ne zabilježe.
“Bošnjački narod i njegov jezik su dio mozaika bogastva nacionalnih i jezičkih raznolikosti današnje Crne Gore.Uprkos stoljetnjim osporavanjima Bošnjaci su istrajali u očuvanju svog maternjeg – bosanskog jezika. Gdje god živi, a na prostoru Crne Gore, bošnjački narod je autohton, utemeljen i svoj na svome, a njegova jezicka tradicija duboko je ukorijenjena, kao najdublja istina o njegovom identitetu”, navodi se u saopštenju.
Kako ističu iz Bošnjačkog vijeća, od ranih notarskih knjiga grada Kotora iz 1436. godine, brojnih osmanskih deftera – izvještaja o gradovima, od 15. pa sve do kraja 19. vijeka, kolašinskog Mevluda na bosanskom jeziku Hafiza Gaševića, zapisa o Staroj Podgorici iz 30-ih godina 20. vijeka, kroz istraživanja istoričara, etnografa, zemljopisaca, sa stotinama dokumenata i svjedočanstava – svjedoči se o jezičkom kontinuitetu bošnjačkog naroda i njegovog jezika i na prostorima današnje Crne Gore.
“Prisjetimo se i sevdalinke ili veličanstvene “Hasanaginice”, koje su očarale Evropu i velikane kao što su bili Gete i Puškin. Podsjetimo se usmene epike, rapsoda Avda Međedovića ili književnih gorostasa- Selimovića, Skendera Kulenovića, Nedžada Ibrišimovića, Dževada Karahasana, Ćamila Sijarića, Huseina Bašića i mnogih, mnogih drugih”, dodaju.
Prema njihovim riječima, najvredniji čuvar te tradicije sam bošnjački narod, koji je gradio i ljubomorno, do danas, očuvao svoj autentični jezicki identitet, sa svojim posebnostima.
“Na svim dosadašnjim popisima stanovništva, i pored pritisaka i asmilacije – bošnjački narod je kazao da je njegov maternji jezik bosanski- i po popisu iz 2023. godine, ukupno je oko sedam procenata građana u Crnoj Gori pripadnika ove jezičke zajednice”, ističu.
Iz ovog vijeća dodaju da ostvarivanje jezičkih prava nije ničiji hir, niti politička floskula.
“Ta pitanja u Crnoj Gori su polovično riješena i naše insistiranje da se prava na slobodno korištenje jezika, iz slova zakona preliju u praksu, sasvim su legitimna”, zaključili su u saopštenju.
