Kako navode, u društvu u kojem se razlike prečesto koriste za političke podjele, a govor mržnje, nacionalizam i politički i ideološki motivisan revizionizam relativizuju ili predstavljaju kao legitimni stavovi, tolerancija ne smije ostati samo prigodna poruka.

“Nije tolerancija kada se od manjina očekuje da budu nevidljive, od žena da pristanu na neravnopravnost, od mladih da ćute, a od onih koji misle drugačije da se povuku. Nije tolerancija ni ćutanje pred veličanjem ratnih zločinaca i kolaboracionista, negiranjem zločina i pokušajima da se odgovornost zamijeni mitovima o herojstvu”, poručuju iz CGO.

Tolerantno društvo, ističu, nije ono u kojem nema neslaganja, već ono u kojem različita mišljenja, identiteti i uvjerenja ne postaju razlog za ponižavanje, isključivanje ili nasilje.

“Ali sloboda mišljenja ne podrazumijeva obavezu da se pred istorijskim falsifikatima, opravdavanjem zločina i promocijom ideologija mržnje ostane ravnodušan”, poručili su iz CGO.

Tolerancija podrazumijeva poštovanje dostojanstva svakog čovjeka, ali ne i, kako kažu, prihvatanje netrpeljivosti.

“Ona traži institucije koje jednako štite sve građane i građanke, obrazovanje koje razvija kritičko mišljenje i odgovoran odnos prema prošlosti, kao i javni prostor u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prijetnja, a zločini ne pretvaraju u vrline. Crnoj Gori treba društvo u kojem se različitosti slobodno žive, bez straha i potrebe za opravdavanjem, i u kojem suočavanje s prošlošću nije pitanje političke podobnosti, već demokratske odgovornosti”, ističu iz CGO.

Jer tolerancija, kažu, nije slabost, ćutanje niti ravnodušnost.

“Ona podrazumijeva i hrabrost da se povuče jasna granica prema mržnji, nasilju i njihovom opravdavanju. To je i mjera demokratske zrelosti društva”, zaključili su iz CGO.