“Ako influenser kaže da koristi određenu kremu, suplement, odjevni predmet ili neki drugi proizvod, za publiku to može izgledati kao lična preporuka. Međutim, iza takve objave može stajati komercijalni ugovor. Upravo zato pitanje postaje da li potrošač mora da zna da ono što izgleda kao spontana preporuka zapravo je reklama. Crnogorskim propisima rad influensera nije regulisan kao posebna djelatnost, ali se na njih može primijeniti više zakona”, kazao je za Radio Crne Gore, Željko Tomović iz Ministarstva ekonomskog razvoja.
“Prije svega je to Zakon o zaštiti potrošača, koji zabranjuje nepoštenu i obmanjujuću poslovnu praksu, uključujući posebne norme o zabranjenom oglašavanju, kao i Zakon o nedozvoljenom oglašavanju”, navodi Tomović.
Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka dodaje da na društvenim mrežama kreatori koji monetizuju sadržaj od oglašavanja proizvoda ili prodaje roba i usluga moraju imati status trgovca.
“U zavisnosti od toga šta influenser radi, može se dodatno primijeniti i Zakon o elektronskoj trgovini, o medijima i audio-vizuelnim uslugama, kao i posebni propisi za određene proizvode i usluge, na primjer oni propisi koji se odnose na ljekove, dodatke ishrani, na finansijske usluge, na druge neke posebne regulisane kategorije koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi”, kaže Rabrenović.
Kao i u tradicionalnim medijima, ukazuju naši sagovornici, osnovno je pravilo da svaki komercijalni sadržaj mora biti jasno naznačen.
“Nije poenta u jednoj propisanoj riječi, već da oznaka bude jasna, vidljiva i razumljiva, i da se komercijalna priroda objave ne skriva, na primjer, među haštagovima ili iza nekih drugih opcija koje nisu odmah jasno vidljive potrošaču”, ističe Tomović.
Kada je odgovornost u pitanju, ona se utvrđuje u zavisnosti od toga da li nije jasno naznačeno da je riječ o reklami ili tvrdnje koje se iznose nijesu tačne.
“Potrošač svakako takvu praksu može prijaviti nadležnoj inspekciji preko sajta potrošač.me “, kaže Tomović.
Usluge influensera nekada ne budu plaćene u novcu, već on dobije besplatan proizvod, putovanje, hotelski smještaj, uslugu, popust ili slično. Tomović ističe da svaka veza sa konkretnim brendom mora biti transparentna. Novac zarađen putem društvenih mreža, dodaje Rabrenović, nije oslobođen poreske obaveze i smatra da bi poreska uprava trebala da kontroliše i vodi evidenciju takvih prihoda.
“Mi u Crnoj Gori nemamo evidenciju influensera, frilensera i ostalih kategorija fizičkih lica koja se bave ovim poslovima, ali ne znači da ne bi trebali izmjenama zakona raditi na tome”, poručuje Rabrenović.
Naši sagovornici napominju da ni u Evropskoj uniji ne postoji jedinstven zakon koji tretira ovu oblast, već se, kao i kod nas, primjenjuje niz zakona. Rabenović savjetuje.
“Treba dosljedno da primjenjujemo postojeće zakone, posebno Zakon o zaštiti potrošača, da damo jasne smjernice, da postoje standardi označavanja i koordinisani digitalni tržišni i poreski nadzor. I ako sve to imamo, onda će sam prostor influensera biti vrlo mali za aktivnosti koje neće biti u korist potrošača”, objašnjava Rabrenović.
Da postoji veliki prostor za regulisanje ove oblasti, saglasan je i predstavnik Ministarstva.
“Postoji određena inicijativa da se putem takozvanog Digital Fairness Acta, koji je u pripremi u Evropskoj komisiji, ovo pitanje značajno reguliše. U skladu sa tim ćemo i regulisati to pitanje i kod nas”, napominje Tomović.
Sagovornici ukazuju i na istraživanje, odnosno kontrolu 576 influensera koje je sprovela Evropska komisija u 22 države Evropske unije. Pokazalo se da je 97 procenata objavljivalo komercijalne sadržaje, ali samo 20 odsto njih ga i adekvatno označavalo.
