Kako je saopšteno iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ćulafić je kazao da se Predlogom zakona uređuju osnovni ciljevi zaštite prirode.

“Među kojima su očuvanje i unapređivanje biološke, geološke i predione raznovrsnosti, očuvanje zaštićenih prirodnih dobara, održivo korišćenje prirodnih resursa, kao i sprečavanje aktivnosti koje mogu imati štetan uticaj na prirodu. Na ovaj način zakon uvodi jasniji okvir za djelovanje u prostoru, posebno u odnosu na planove, programe, projekte i aktivnosti koji mogu uticati na stanje prirode”, kazao je Ćulafić.

Prema njegovim riječima, cilj ovog zakona nije samo očuvanje prirodnih vrijednosti u formalnom smislu, već uspostavljanje funkcionalnog sistema zaštite koji omogućava da se razvojni, ekonomski i društveni interesi usklade sa potrebom trajnog očuvanja prirodnih dobara.

„Poseban značaj zakona ogleda se u tome što zaštitu prirode prepoznaje kao djelatnost od javnog interesa, čime se jasno potvrđuje da očuvanje prirode nije obaveza samo jednog organa ili institucije, već zajednička odgovornost države, lokalnih samouprava, upravljača zaštićenih prirodnih dobara, pravnih i fizičkih lica, nevladinih organizacija i građana”, dodao je on.

Kako je istakao, Predlog zakona detaljno uređuje i pitanja zaštićenih prirodnih dobara.

„Kao zaštićena prirodna dobra prepoznaju se zaštićena područja, zaštićene vrste biljaka, životinja i gljiva, kao i područja ekološke mreže. Posebno su definisane kategorije zaštićenih područja, uključujući strogi rezervat prirode, nacionalni park, posebni rezervat prirode, park prirode, spomenik prirode, predio izuzetnih odlika, park-šumu i druge kategorije zaštite. Time se stvara jasniji i precizniji sistem kategorizacije prirodnih dobara, u skladu sa njihovim vrijednostima, stepenom očuvanosti i potrebnim režimima zaštite”, rekao je Ćulafić.

On je naglasio da poseban značaj ima uređivanje postupka proglašavanja zaštićenih područja, uključujući inicijativu, preventivnu zaštitu, izradu studije zaštite, javni uvid i javnu raspravu.

„Time se obezbjeđuje stručna osnova za donošenje odluka, ali i učešće javnosti u postupcima od značaja za zaštitu prirode. Učešće javnosti je važno ne samo kao formalna obaveza, već i kao način da se obezbijedi veća transparentnost, bolja informisanost i prihvatanje mjera zaštite od strane lokalnih zajednica”, kazao je ministar.

Ćulafić je istakao da se zakonom dodatno uređuje i ekološka mreža, koja obuhvata Natura 2000 i Emerald područja, sa ciljem zaštite i očuvanja stanišnih tipova i vrsta od značaja za Crnu Goru i Evropsku uniju.

„Ovo je naročito važno u kontekstu evropskih integracija Crne Gore, jer uspostavljanje i efikasno upravljanje ekološkom mrežom predstavlja jednu od ključnih obaveza u oblasti zaštite prirode. Zakon time doprinosi usklađivanju nacionalnog sistema zaštite prirode sa međunarodnim standardima i preuzetim obavezama”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, zakon uređuje i pitanja monitoringa, upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima, pristupa informacijama, finansiranja zaštite prirode, nadzora i kaznenih odredbi.

„Time se ne uspostavlja samo deklarativni okvir zaštite, već i mehanizmi za njegovo sprovođenje, kontrolu i odgovornost. Iskorišćena je mogućnost da se pooštri kaznena politika u skladu sa izmjenama Zakona o prekršajima, kojim su povećani maksimumi kazni”, naveo je Ćulafić.

Ministar je podsjetio da je Nacrt zakona o zaštiti prirode bio na javnoj raspravi u periodu od 8. juna do 18. jula 2023. godine.

„Od završetka javne rasprave do sada, tekst je prošao kroz više iteracija usaglašavanja u okviru radne grupe formirane za njegovu izradu, uz učešće stručnih institucija, kao i eksperta Evropske komisije angažovanog kroz projekat EU4Green”, rekao je Ćulafić i napomenuo da je Predlog zakona krajem prošle godine poslat i na mišljenje EK, nakon čega je dodatno usaglašen u skladu sa dostavljenim komentarima.