“Ne toliko davno napadnuti smo u stanu gdje smo prethodno živjeli. Čekićem je napravljena rupa na našim vratima, a dalje posljedice spriječene su strahom koji je napadač imao od našeg psa, pa se zaustavio na rupi u vratima. Da li je ovo mogla biti rupa u našim glavama? Treba li da se pitamo to kao mladi koji žive u Crnoj Gori? Ja ne želim”, poručio je Ilić.

Ilić je kazao da je o događaju odmah obavijestio policiju i očekuje hitnu reakciju nadležnih i to ne samo uklanjanje grafita, već i ozbiljnu istragu kako bi se odgovorni identifikovali i procesuirali.

“Ovakve poruke nijesu puki vandalizam, one su prijetnje životima, one su ogledalo društva u kom žive kvir osobe i svako ko se na bilo koji način razlikuje i ne uklapa u kalupe u koje prisilno želite da nas izlijete ne bismo li makar malo umanjili vaš strah pred sopstvenom krhkom “normalnošću”. Ovo je podsjetnik da i dalje živimo u društvu gdje se mržnja prema različitosti normalizuje, gdje se LGBTIQ osobe demonizuju, targetiraju i ostavljaju nezaštićene”, rekli su Konatar i Ilić.

Naselje u kojem je ispisan grafit je, kako je kazao, kao i svako drugo, mjesto u kom žive druge kvir osobe, kvir djeca, ljudi koji imaju svoje snove, svakodnevice, prijatelje, porodice, živote.

“Ovom prilikom poručujemo- mi ne idemo nigdje i nećemo nestati. I ne bojim vas se, jer ako već živimo ugroženi svaki dan, biram da urlam. Znam da će neko ovo čitati s mržnjom. Znam da će reći da ovo i zaslužujemo, da nismo ljudi, da smo bolesni, da treba da nestanemo. Ali mi smo ljudi. Imamo imena. Imamo lica. Imamo porodice. Imamo srce. I danas je moje srce stalo na par sekundi kad sam vidio grafit ispisan na zgradi u kojoj živimo, naselju gdje šetamo psa, odakle odlazimo na posao, gdje dolazimo kući da dišemo”, rekao je Ilić.

Poručio je da mu je dosta svega. “Dosta mi je vaših komentara, vašeg smijeha, vaših doskočica po internetu. Dosta mi je vaše tišine dok nas pljuju i dok nas gaze. Dosta mi je da se pravimo da je ovo normalno. Nije normalno da se plašimo za svoju bezbjednost zato što postojimo. Nije normalno da se pitamo hoćemo li preživjeti ako se zaljubimo, ako progovorimo, ako prođemo ulicom. Pitam sve vas koliko još ljudi mora da bude ubijeno? Koliko još nas mora da ode, da se uguši, da nestane? Koliko vam je dovoljno?!”, ogorčeno je upitao Ilić.

(PR centar)