“Danas sam doživjela trenutak koji nijedna majka ne bi poželjela da doživi. Vozila sam putem od Tivta prema aerodromu kada je moje dijete iznenada ostalo bez vazduha. U panici i strahu zaustavila sam automobil, nemoćna da pomognem svom djetetu”, navela je ona.

U tom trenutku pojavio se Nemanja Andušić iz Zete, koji zivi u Tivtu i koji je, i koji je radio u Vatrogasnoj službi u Podgorici.

“Bez razmisljanja je pritrčao u pomoć. Zahvaljujući njegovoj brzoj reakciji, prisebnosti i znanju, moje dijete je ponovo prodisalo. U trenucima kada sam mislila da gubim ono najvrijednije što imam, Nemanja je pokazao nevjerovatnu humanost i hrabrost”, ističe ona.

Kada se sve zavrsilo, pokušala je da mu se zahvalim i novčano, ali je on to odbio bez ijedne sekunde razmišljanja.

“Prišao je mom djetetu, poljubio ga u čelo i rekao da je najvažnije da je dobro. Zatim je nastavio svojim putem, ne tražeći ništa zauzvrat. Takvi ljudi su pravo bogatstvo ovog drustva. Od srca hvala Nemanji Anđušiću na ljudskosti, plemenitosti i nesebičnosti koju je pokazao onda kada nam je bila najpotrebnija. Mojoj porodici je vratio mir, a mom djetetu ono najvažnije dah i život. Sa neizmjernom zahvalnošću, jedna zahvalna majka koja ce pamtit junaka svojeg djeteta”, kazala je ona.

Tim povodom, na mrežama se oglasio i Anđušić.

“Kada sam tog dana krenuo do grada da završim nešto i primijetio sam automobil zaustavljen pored puta sa upaljena četiri pokazivača pravca. Odmah sam osjetio da nešto nije u redu, pa sam stao da provjerim da li mogu pomoći. Hvala svima na podršci ali svako normalan bi uradio nadam se istu stvar. Prišao sam vozilu i ugledao uznemirenu majku koja je u panici ponavljala da dijete ne može da diše. Bez razmišljanja sam ušao u automobil i vidio da dijete gubi vazduh i da je zivotno ugroženo. Odmah sam počeo da pružam prvu pomoc, dajući mu vještačko disanje i pokušavajući da mu pomognem da ponovo uspostavi disanje. Nakon nekoliko veoma teških sekundi, dijete je počelo da reaguje i povratilo je vazduh”, rekao je on.

Tada je, kaže on, osjetio ogromno olakšanje jer je znao da je najgore prošlo.

“Ponosan sam što sam bio na pravom mjestu u pravom trenutku i sto sam uspio da pomognem. Smatram da bi svaki čovjek uradio isto kada bi vidio da je nečiji život u opasnosti. Za mene najveća nagrada nije nikakvo priznanje, već činjenica da je jedno dijete danas živo, a da je jednoj majci sačuvano ono najvrijednije”, ističe on.

Kako kaže. nedavno se doselio u Tivat. Prije toga je radio u vatrogasnoj službi u Podgorici i više puta se prijavijivao na konkurse, ali nije dobijao priliku za posao.

“Ipak, ovaj događaj mi je pokazao da su znanje, iskustvo i spremnost da se pomogne drugima najvažnije vrijednosti koje čovjek može imati”, ističe hrabri mladić.