U obraćanju predstavnicima malih i srednjih preduzeća, Ivanović je govorio o odgovornosti, strahovima, sumnjama i unutrašnjim procesima sa kojima se svakodnevno suočavaju preduzetnici, poručujući da uspjeh ne zavisi samo od tržišta i finansija, već i od načina na koji razmišljamo o sebi i svojim mogućnostima.
„Pričali smo o investicijama, digitalizaciji i transformaciji, ali meni se cijelo vrijeme nametalo jedno pitanje – šta stoji iza svih tih odluka, procesa i komunikacija. Odgovor je jednostavan: iza svega stoji čovjek. Iza svake strategije je nečiji udah, izdah, otkucaj srca, nečija briga, sumnja ili nada. To je dio poslovanja koji se ne vidi u bilansima, ali se svakodnevno osjeća u organizacijama“, rekao je Ivanović.
Tokom predavanja pozvao je učesnike da otvoreno govore o brigama koje ih prate u vođenju biznisa. Odgovori iz publike pokazali su da su izazovi brojni: od regulatornih promjena i nedostatka kadra do digitalnih prijetnji, odgovornosti prema zaposlenima i straha od ekonomskih kriza.
„Kada vodite mali biznis, često nosite odgovornost ne samo za sebe, već i za desetine porodica koje zavise od vaših odluka. Tu su likvidnost, inflacija, zakoni, porezi, zaposleni i klijenti. Ali postoje i manje vidljive brige, poput usamljenosti lidera, burnout-a, straha od greške i osjećaja da sve morate iznijeti sami. O tim temama rijetko pričamo, a one snažno utiču na kvalitet odluka koje donosimo“, istakao je Ivanović sa kojim se u diskusiju uključila i publika.
PRIČA O SLONU
Jedan od najupečatljivijih trenutaka predavanja bila je priča o slonu koji je kao mlad bio vezan za klin koji nije mogao iščupati. To nije pokušavao ni kada je odrastao i postao dovoljno snažan.
„U psihologiji to zovemo naučena bespomoćnost. Nekada davno donesemo zaključak da nešto ne možemo i kasnije živimo kao da je to nepromjenjiva istina. Možda smo zaključili da nismo dovoljno dobri, da nećemo uspjeti ili da određene prilike nisu za nas. Međutim, okolnosti se mijenjaju, mi se mijenjamo, a stare odluke često ostaju da upravljaju našim životom iako više nemaju nikakvo uporište u realnosti“, kazao je Ivanović.
Govoreći o neizvjesnosti, koja je sastavni dio svakog poslovanja, poručio je da uspješni ljudi ne pobjeđuju zato što imaju manje problema, već zato što pažnju usmjeravaju na ono što mogu kontrolisati.
„Neizvjesnost neće nestati. Promjene će se dešavati bez obzira na naše planove. Ali uvijek postoji prostor da nešto učinimo izvjesnim. Možemo brinuti o svom zdravlju, učiti, razvijati vještine, graditi odnose, tražiti pomoć, sarađivati i ulagati u timove. Razlika između uspješnih i neuspješnih često nije u količini prepreka, već u tome da li su fokusirani na ono što mogu ili na ono što ne mogu“, rekao je.
SUMNJA NIJE NEPRIJATELJ
Posebnu pažnju posvetio je temi sumnje, koju je opisao kao neizostavnog pratioca svih važnih odluka. Umjesto da je doživljavamo kao neprijatelja, smatra da je treba prihvatiti kao dio procesa ličnog i profesionalnog razvoja.
„Sumnja će se pojaviti svaki put kada pokušamo da napravimo iskorak. Ona nas podsjeća na stare poruke koje smo godinama nosili u sebi. Ali ne moramo da ostanemo zarobljeni u njima. Možemo odlučiti da otvorimo novu fasciklu sa drugačijim uvjerenjima, novim iskustvima i novim mogućnostima. Sumnju ne treba pobijediti, već razumjeti i naučiti da ide sa nama“, poručio je Ivanović.
Zaključujući predavanje, ostavio je publici poruku koja je ujedno bila i centralna tema njegovog izlaganja, a to je da svako od nas ima mogućnost da bira na šta će usmjeriti pažnju.
„Volio bih da sa ove konferencije ponesete jedno pitanje: šta je to što sve mogu? Prečesto ostanemo zaglavljeni u onome što ne možemo, dok zanemarujemo prostor mogućnosti koji je ispred nas. Na kraju, postoji jedna odluka važnija od svih poslovnih odluka. Odluka da budemo podrška sopstvenom uspjehu, sreći i razvoju. Nju vrijedi učiniti potpuno izvjesnom“, zaključio je Ivanović.
