“Medicinska struka, koje se to najviše tiče i koja nosi program imunizacije, a to su pedijatri, prije svega primarne zdravstvene zaštite, nije imala nijednog predstavnika. Ako izuzmemo dr Begića koji je epidemiolog, ali je govorio ispred UNICEFA, praktično je od epidemiologa bio još samo profesor Laušević. On je predstavljao Institut za javno zdravlje – ustanovu, koja ima najveću odgovornost i najšire mehanizme da radi program imunizacije. Takođe, nije bilo predstavnika zaštitnika ljudskih prava i sloboda, dakle ombudsmana, kao ustanove koja je najpozvanija da štiti ljudska prava u Crnoj Gori. Eksperti za prava djeteta i rani razvoj izgledali su mi kao da nijesu svjesni odgovornosti i značaja situacije u kojoj se nalazi Crna Gora kada je u pitanju vakcinacija i zaštita zdravlja od zaraznih bolesti. Više je djelovalo kao da su došli na seminar UNICEF-a”, ocijenio je dr Joksimović.

Prema njegovom mišljenju, Ministarstvo zdravlja zaslužuje poštovanje, zato što je zaista stalo iza ovog Zakona, iako je to politički i društveno vrlo nepopularna odluka.

“Trpjeli su pritiske i napade sa svih strana. Što bi naš narod rekao, na njih su se digli i ,,ala i vrana”, znani i neznani, neučeni i priučeni da ospore obaveznu vakcinaciju u Crnoj Gori. Sa druge strane, nijesam u potpunosti zadovoljan kako je Ministarstvo nastupilo pred Ustavnim sudom. Na neka vrlo konkretna pitanja morali su imati mnogo spremnije i preciznije odgovore, jer je Zakon samo jedan dio rješenja, a uz njega je još temeljnije trebalo biti istaknuto sve ono što je rađeno u prethodnih 10 godina”, kazao je dr Joksimović.

Naveo je da je Ustavni sud posebno imao primjedbe na ono što je urađeno u posljednjih šest mjeseci u pripremi i sprovođenju Zakona.

“Moram da kažem da ni tu predstavnici Ministarstva nijesu bili dobro pripremljeni. A to, nažalost, mogu zahvaliti načinu kadriranja u Institutu za javno zdravlje, jer trenutno rukovodstvo Instituta zaista nije doraslo ovakvim izazovima u javnom zdravlju, iako kolege koje rade u oblasti imunizacija izgaraju na tom polju. Osvrnuću se i na stavove međunarodnih organizacija, gdje sam primijetio totalni kontrast. Imali smo predstavnicu Svjetske zdravstvene organizacije, koja je na odgovoran i temeljan način, sve vrijeme poštujući suverenost zdravstvenog sistema i naše zemlje, ukazivala na značaj imunizacije i podržavala odluke našeg sistema. Sa druge strane je UNICEF, čiji značaj globalno niko ne može da ospori, kao ni sve one dobre stvari koje radi za djecu u Crnoj Gori, ali, mislim da je njihov pristup zaista otišao veoma daleko, što prevazilazi mjeru dobrog ukusa i prilično zadire u unutrašnju zdravstvenu politiku naše zemlje. Problematizujući ovaj Zakon, UNICEF je napravio toliko štete programu imunizacije. Na taj način nijesu reagovali u Srbiji, kada su oni donosili znatno restriktivnije zakonsko rješenje”, ukazao je dr Joksimović.

Objasnio je i da je ovo zakonsko rješenje, čak i tako opstruirano i nedovoljno dobro sprovedeno, dalo već značajne rezultate.

“Navešću da je među djecom, koja su rođena do 2024. godine, obuhvat za samo nešto više od mjesec dana porastao sa 13,2 na 34,4%. Među onim rođenim 2023., porastao je sa 35,3 na 55,2 %, znači više od 20 procenata. Kod onih koji su rođeni 2022. godine, za više od 12,7, a kod mališana rođenih 2021. godine uvećao se nešto više od 6%. Trenutno je odredbu, zakonsku obavezu o obaveznoj imunizaciji u Crnoj Gori, ispoštovalo više od tri četvrtine roditelja djece rođene 2021. godine, više od dvije trećine roditelja djece rođene 2022. godine, više od pola onih koji su rođeni 2023. godine i više od jedne trećine djece rođene 2024. Možemo pomisliti kako bi se osjećali iznevjereno i razočarano oni roditelji koji su već ispoštovali zakonsku obavezu ukoliko bi ona bila ukinuta”, naglasio je dr Joksimović.

Oštro je demantovao da država prije donošenja ovog zakonskog akta nije uradila mnogo. Može se govoriti koliko je to bilo sistematično i je moglo bolje.

“U prethodnih deset godina, odgovorno tvrdim, imali smo na stotine medijskih nastupa, na desetine edukacija zdravstvenih radnika, na desetine edukacija roditelja, stotine hiljada SMS poruka su im poslate. Naši pedijatri su radili desetine i desetine vikenda samo vakcinaciju u više od 10 domova zdravlja, u određenim periodima godine i kontinuirano. Odziv roditelja u svakoj kampanji bio je izuzetno loš”, apostrofirao je dr Joksimović.

Komentarisao je kakve će biti posljedice u slučaju da Ustavni sud ukine spornu odredbu Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti da imunizacija bude uslov za boravak djece u vrtićima.

“To će biti snažan udarac sistemu obavezne vakcinacije i još više utaban put za povratak opasnih zaraznih bolesti. U isto vrijeme, značiće i prelazak jednog velikog balasta odgovornosti sa zdravstvenog sistema na druge, na onog ko ga ukine i na sve ove organizacije koje su tome doprinijele. Ako se desi ono što zdrav razum očekuje, da Ustavni sud potvrdi da je legitimno pravo države da štiti zdravlje stanovništva i onih koje možemo zaštititi samo kolektivnim imunitetom, to će biti dobra poruka. Biće i ogromna odgovornost na Vladi i Ministarstvu da sve one mjere koje su definisane Programom imunizacije sprovedu 100% i da još intenzivnije rade na sprovođenju imunizacije, što vjerujem da će se desiti”, kazao je dr Joksimović.

Istakao je da kad dodje do epidemije, više nema rasprave.

“Tada se ne traže odgovori od nevladinih organizacija, niti od eksperata za rani razvoj djece. Djecu vodimo kod pedijatra, u dom zdravlja i bolnicu. Tada uprave vrtića i škola neprestano zovu epidemiologe da im daju savjete. I tada se traži odgovornost zdravstvenog sistema, dok oni koji se sada pozivaju na dječja prava, ostanu po strani”, zaključio je dr Joksimović.

Pedijatrica podgoričkog Doma zdravlja dr Ivana Lakićević takođe je komentarisala javnu raspravu o vakcinaciji.

Izjavila je da su pedijatri ogorčeni zato što joj nijesu prisustvovali.

“Nijedan pedijatar iz primarne zdravstvene zaštite i uopšte pedijatar generalno, nije bio pozvan na javnu raspravu. Pedijatar koji radi u domu zdravlja morao je biti tamo. Pogotovo je trebalo da govore pedijatri sa iskustvom od 20, 30 godina. Ne moram ja kao mladi pedijatar, nego neko ko je odgovoran za prethodni period kada smo imali izvanredne obuhvate. Morao se čuti naš glas. Mi se svakodnevno bavimo vakcinacijom i razgovaramo sa roditeljima. Morali smo biti prisutni na raspravi da iznesemo svoje iskustvo i stavove o trenutnoj sutuaciji i priču iz svakodnevne prakse”, kazala je dr Lakićević.

Podsjetila je na značaj dobre komunikacije pedijatra i roditelja.

“Pedijatar ima obavezu da roditelju pruži tačne, razumljive i potpune informacije o koristi vakcine, mogućim reakcijama, kontraindikacijama i svemu što roditelje interesuje, ali informacija nije samo iznošenje činjenica. Podjednako je važno saslušati roditelja vezano za njegove dileme i šta ga konkretno plaši. To je danas posebno važno, zato što roditelji ne dolaze u ordinaciju samo sa informacijama koje su dobili od zdravstvenih radnika. Godinama su izloženi velikoj količini različitih informacija, uključujući i dezinformacije o vakcinama koje se šire društvenim mrežama. Pedijatar onda u nekoliko minuta treba da razjasni nešto što je roditelj možda mjesecima čitao i slušao. Zato komunikacija o vakcinaciji ne može biti samo odgovornost pedijatara”, ukazala je dr Lakićević.

Prema njenim riječima, jedan od najvećih strahova roditelja i dalje je navodna povezanost MMR vakcine i poremećaja iz spektra autizma.

“Važno je naglasiti da brojna velika istraživanja nijesu pokazala uzročno-posljedičnu vezu između MMR vakcine i autizma.Najnovija američka studija, objavljena u julu 2026. godine, koja je obuhvatila preko 2,5 miliona djece, ponovo je potvrdila da vakcina nije uzrok. Roditelji se ponekad više plaše reakcije na vakcinu, nego same bolesti. Zato je važno razgovarati o stvarnim rizicima. Vakcine mogu da izazovu reakcije, ali one su najčešće blage i prolazne, dok bolesti protiv kojih vakcinišemo djecu mogu imati ozbiljne komplikacije. Male boginje, na primjer, mogu dovesti do upale pluća, upale mozga, hospitalizacije i u najtežim slučajevima do smrtnog ishoda. Često od roditelja čujemo i pitanje zašto da vakcinišu dijete kada te bolesti kod nas gotovo i nema. Odgovorimo im da je nema upravo zato što se djeca imunizuju. Bolesti nijesu nestale, one su samo pod kontrolom, upravo zahvaljujući vakcinisanoj populaciji”, objasnila je dr Lakićević.

Upozorila je da kada padne obuhvat, bolesti ponovo mogu da se pojave.

“Moja poruka roditeljima je jednostavna – da pitaju. Pitajte svog pedijatra i kada ste zabrinuti i kada sumnjate i kada ste na internetu možda pročitali nešto što vas je uplašilo. Ne moramo uvijek imati iste stavove, ali moramo razgovorati. Roditelji i pedijatri imaju isti cilj, a to je zdravo dijete. Zato hajde da odluke o vakcinaciji donosimo na osnovu provjerenih medicinskih dokaza, a ne na osnovu straha i neprovjerenih informacija”, poručila je dr Lakićević.