Predsjednik Saveza, Milenko Jovanović, saopštio je da će ovaj dan obilježiti nizom aktivnosti, razgovorima sa porodicama raseljenih i izbjeglih lica, kao i dodjelom pomoći najugroženijim porodicama, podsjećajući javnost da se iza statistike nalaze ljudi, porodice i sudbine koje već tri decenije čekaju pravdu.

“Istovremeno, koristimo ovaj dan da još jednom uputimo jasan zahtjev državnim institucijama Crne Gore: da se svim raseljenim i izbjeglim licima omogući sticanje crnogorskog državljanstva bez uslovljavanja odricanjem od državljanstva država porijekla”, naglasio je.

Podsjeća da je prošlo više od trideset godina od progona Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i više od 27 godina od egzodusa Srba, Crnogoraca i Roma sa Kosova i Metohije, a da veliki broj tih ljudi i danas živi u pravnoj nesigurnosti i statusu koji ih u potpunosti tretira kao strance.

“Svjetski dan izbjeglica nije dan za protokolarne poruke i prazne riječi. To je dan kada se mora govoriti o nepravdi koja traje decenijama. U Crnoj Gori i danas žive ljudi koji su ovdje došli spašavajući gole živote, koji su ovdje podigli porodice, školovali djecu, radili i stvarali, a koje sistem i dalje tretira kao strance. To je nedopustivo i ponižavajuće”, ocjenjuje Jovanović.

Ukazuje i da se izbjeglima godinama govori o integraciji u crnogorsko društvo, dok je stvarnost potpuno drugačija.

“Decenijama slušamo priče o integraciji, a u praksi se ljudima uskraćuje osnovno pravo da postanu ravnopravni građani zemlje u kojoj žive. Umjesto državljanstva, nude im se razne pravne akrobacije i takozvani specijalni statusi. Izdaju im se lične karte za strance, iako su mnogi od njih porijeklom iz Crne Gore, a njihova djeca i unučad rođena su upravo ovdje. Apsurdno je da djeca koja su rođena u Crnoj Gori i koja nikada nijesu živjela nigdje drugo i dalje budu tretirana kao stranci”, dodaje on.

Kako kaže, posebno težak položaj imaju raseljeni sa Kosova i Metohije, među kojima je veliki broj porodica koje vode porijeklo iz Crne Gore.

“Mnogi od njih su potomci ljudi koji su se iz Crne Gore selili na Kosovo i Metohiju prije više generacija. Danas, nakon progona, vratili su se u zemlju svojih predaka, a država im poručuje da su stranci. To nije samo pravni problem, to je i duboko moralno pitanje”, naglašava Jovanović.

Savez posebno ukazuje da je nemogućnost povratka u mjesta porijekla “jedna od najtežih posljedica ratova i etničkih čišćenja na prostoru bivše Jugoslavije”.

“Vlastima je lako da govore o povratku, ali realnost je sasvim drugačija. Na Kosovu i Metohiji bezbjednosni uslovi, uzurpacija imovine i institucionalna diskriminacija onemogućavaju održiv povratak velikog broja prognanih. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini brojni ljudi ni nakon tri decenije nijesu uspjeli da povrate svoju imovinu, stečena prava ili uslove za normalan život. Zato je licemjerno govoriti o povratku kao realnoj opciji, dok istovremeno Crna Gora odbija da ovim ljudima omogući punu integraciju”, navodi Jovanović.

Ukazuje da jedan od najvećih problema danas predstavlja uslov da se raseljeni i izbjegli odreknu državljanstva zemalja porijekla kako bi stekli crnogorsko državljanstvo.

“To je nepravedan i neprihvatljiv uslov. Mnogi ljudi bi odricanjem od državljanstva izgubili pravo na svoju imovinu, penzije, nasljedstvo i druga stečena prava u sredinama iz kojih su protjerani. Upravo su diskriminatorni propisi u tim državama tako postavljeni da ljudi mogu ostati bez velikog dijela svojih prava ako izgube državljanstvo. Zato tražimo da Crna Gora omogući državljanstvo bez odricanja od matičnih državljanstava”, kategoričan je Jovanović.

Savez podsjeća da je država u slučaju izbjeglica iz Vrače donijela poseban zakon – lex specialis – kojim im je omogućeno sticanje crnogorskog državljanstva bez odricanja od albanskog.

“Pozdravili smo tu odluku i smatrali je ispravnom. Ali onda postavljamo logično pitanje: ako je takav model bio moguć za jednu kategoriju ljudi, zašto nije moguć za raseljene i izbjegle sa Kosova i Metohije, iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske? Zar su njihove patnje manje? Zar su njihove žrtve manje vrijedne? Zar su oni manje zaslužili pravdu”, pita Jovanović.

Prema procjenama Saveza, u Crnoj Gori danas živi oko 11.000 raseljenih i izbjeglih osoba iz bivših jugoslovenskih republika i sa Kosova i Metohije.

“To nijesu brojevi, već ljudi koji već više od četvrt vijeka čekaju da budu prihvaćeni kao ravnopravni članovi društva. Oni ne traže privilegije, već pravo na dostojanstvo, jednakost i sigurnost. Traže da njihova djeca prestanu biti stranci u zemlji u kojoj su rođena”, naglašava on.

Savez udruženja raseljenih, izbjeglih i prognanih u Crnoj Gori poziva Vladu, Skupštinu, nadležna ministarstva, međunarodne organizacije i institucije za zaštitu ljudskih prava da konačno pristupe rješavanju ovog pitanja.

“Svjetski dan izbjeglica mora biti podsjetnik da iza svake izbjegličke priče stoji ljudsko dostojanstvo koje ne smije biti predmet političkih kalkulacija. Nakon više od tri decenije čekanja, došlo je vrijeme da se ispravi istorijska nepravda i da raseljeni i izbjegli konačno dobiju ono što im pripada – puna građanska prava i državljanstvo Crne Gore bez ponižavajućih uslova i administrativnih barijera”, zaključuje Jovanović.