Ali da ćete šetajući po našim planinskim visovima “naletjeti” na čobanina iz Kube, to je zaista raritet. Istina, sve ređe i ređe možete “naletjeti” i na buljuk ovaca, ali kada na Ivanju, iznad Lukova, a ispod Vučja, u opštini Nikšić, vidite lijepo, brojno stado sa čobaninom iz Kube, prilično se iznanadite.

“Ime mi je Denis Čavez. Imam 36 godina, rođen sam i živim u gradu Vinalesu. Tamo mi je porodica, supruga i dva sina. Već tri mjeseca čuvam stado ovaca u Crnoj Gori, tačnije u opštini Nikšić”, kazao je Čavez.

Foto: Dan, B.K

Ističe da je u svakom pogledu ovo potpuno drugačija sredina u odnosu na njegovu zemlju i grad.

“Dolazim iz jedne tropske zemlje. Prava je retkost da temperatura vazduha u mom Vinalesu padne ispod 25 stepeni. Moj kraj u Kubi je prelijep, uvršten je i u Svjetsku baštinu 1999. godine”, ističe Čavez i dodaje da su i ovdje prethodni mjeseci bili topli, posebno tokom avgusta i septembra, a sada je kaže prilično hladno tokom večeri i jutra jer je temperatura vazduha blizu nultog podeoka.

Jedna stvar zajednička je gotovo svim stranim radnicima – teško podnose odvojenost od porodice. Čavez kaže da je hiljadama kilometara daleko od Vinalesa i svoje porodice.

“Nijedan posao mi ne pada teško. U Crnu Goru nisam došao da odmaram, već da radim. Naravno i da na Kubi ima ovaca, istina u mojoj regiji ne mnogo. U početku nije bilo nimalo lako, jer posao čobanina nije težak, ali je odgovoran. Moraš sačuvati svaku ovcu. Boravim na selu, u kojem nema puno stanovnika, pa se družim više sa životinjama nego sa ljudima. Ima i nekoliko pasa koji su tu stalno uz mene i uz stado, pa smo postali zaista dobri prijatelji. Nema vukova niti neke druge napasti, ali moraš biti stalno u pokretu da bi stizao stado, i biti na oprezu”, priča čobanin iz Kube za “Dan”.

Posao čobanina ima i svojih prednosti, a to su čist vazduh, zdrava hrana i život bez stresa. Ipak, ne može svako da bude pastir, iako za ovaj posao nije potrebna diploma. Potrebna je “samo” dobra, jaka volja, jer treba izdržati cio dan, od svitanja pa do sumraka. Prethodnih godina, a pogotovo danas gotovo je nemoguće naći nekoga iz Crne Gore ko bi se, uprkos dobroj zaradi, odlučio za posao čobanina.

“Imam samo riječi hvale za moje gazde – porodicu Radović, ali imam problema u komunikaciji, odnosno nepoznavanje vašeg jezika. Praktično ga je nemoguće savladati, jer nemam puno kontakta sa ljudima. Tako da mi je uvijek milo kada ljudsko biće zastane, makar se nekako uz pomoć ruku sporazumijemo”, kaže Denis Čavez.

Kada je riječ o hrani, kaže da je zadovoljan i ne bira. Ističe da se ovdašnja i kubanska kuhinja prilično razlikuju.

“Posljednjih godina u Kubi je problem i hranu obezbijediti, jer je nestašica namirnica konstanta”, ističe Denis Čavez.

Nismo znali da mu objasnimo zašto je naš narod ispjevao toliko lijepih pjesama o čobanima, a da danas baš niko neće time da se bavi. Oprostili smo se od čobanina iz Kube sa nadom da će mu neko zapjevati: “Čoban tjera ovčice, lakoj lane, diri, diri, dane…”