Predsjednik je početak obraćanja posvetio crnogorskim ženama, junakinjama koje su tokom velikih istorijskih borbi nosile istrajnost crnogorskog naroda.

Govoreći o svojoj porodičnoj vezi sa Martinićima, predsjednik je podsjetio da je za to mjesto prvi put čuo od svoje babe, koja je bila rodom iz Martinića i koja je, kako je kazao, u svom karakteru nosila istu onu istrajnost koju je crnogorska vojska pokazala u Martinićkoj bitki.

Pozvao je prisutne da aplauzom odaju priznanje crnogorskim ženama, čiji su doprinos, snaga i žrtva često ostajali u sjenci velikih istorijskih događaja.

„Martinićka bitka je iskra crnogorske državnosti, ona je jedan od temelja našeg identiteta, neraskidiva spona naše prošlosti i budućnosti i vječni podsjetnik na cijenu kojom je visoko plaćena naša sloboda“, kazao je predsjednik.

Milatović je kazao da su u istoriji našeg naroda rijetki podvizi koji se po svojoj snazi, vojničkoj slavi i velikoj težini mogu mjeriti sa Martinićkom bitkom, dodajući da o ovom događaju govori sa naročitim osjećajem ličnog ponosa, kao izdanak Bjelopavlića.

Podsjetio je da su se prije više od dva vijeka, pod martinićkim nebom, ukrstile ideja tuđinske sile koja prepoznaje samo pokoravanje i ideja nesalomive ljudske volje koja ni po koju cijenu ne pristaje na okove.

Brojčano nadmoćna armija Mahmut paše Bušatlije došla je sa jasnom namjerom da slomi otpor našeg naroda i uništi njegovu težnju za slobodom.

„Moćni osvajači previdjeli su ono najvažnije, ono što je kroz vjekove spriječilo mnoge imperije da zavladaju ovim kršem. Nijesu znali da se narod koji brani svoj kućni prag, svoju porodicu i svoj obraz ne može pobijediti“, kazao je predsjednik.

Govoreći o značaju zajedništva, Milatović je podsjetio da su na poziv braće iz Bjelopavlića i Pipera heroji iz podlovćenske Crne Gore, predvođeni Svetim Petrom Cetinjskim, pohitali da na Martinićima, rame uz rame, zapale iskru narodnog jedinstva, sloge i pomirenja.

„Bio je to momenat kada je iskovan neraskidivi savez stare Crne Gore i crnogorskih brda, putokaz za budućnost i vječiti dokaz da nas spaja ista istorijska sudbina“, kazao je Milatović.

Predsjednik je kazao da je martinićka iskra zapalila buktinju slobode koja je kasnije pobjednički plamtjela na Krusima, Grahovcu, Vučjem dolu i Fundini, dajući snažan podstrek državotvornoj ideji.

„Potvrdila je da je Crna Gora ideja slobode duboko usađena u ovaj krš, u ovo tlo i u ove ljude. Ta buktinja osvjetljavala je put ka novim pobjedama i u konačnom dovela do zasluženog međunarodnog priznanja Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine. Bez martinićkih vitezova, istorijska mapa naše države danas ne bi bila ista“, kazao je predsjednik.

Govoreći o poukama Martinićke bitke, Milatović je kazao da vrijednosti slobode i jedinstva ostaju putokaz savremenoj Crnoj Gori.

„Martinićki junaci ostavili su nam u amanet slobodu kao neprikosnovenu svetinju i jedinstvo kao našu najveću, nepobjedivu snagu. Naše je breme da danas, u miru, gradeći jaku, pravednu i prosperitetnu državu, budemo dostojni njihove velike žrtve. Dužni smo da stvaramo društvo u kojem se sloboda štiti zakonima, a sloga učvršćuje međusobnim poštovanjem i razumijevanjem“, poručio je predsjednik.

Na kraju obraćanja Milatović je poručio:

„Neka je vječna slava i hvala herojima i heroinama Martinićke bitke. I da nam je vječna Crna Gora!“