“Crna Gora je već izgubila previše vremena čekajući zakonsko rješenje prilagođeno zemlji u kojoj su organizovani kriminal i visoka korupcija decenijama stvarali ogromnu imovinu, dok su institucije pokazivale da nijesu sposobne da je pronađu i trajno oduzmu. Nakon tolikog čekanja usvojen je nedovoljno ambiciozan zakon, koji ne odgovara u potpunosti stvarnim potrebama crnogorskog društva”, ukazao je Milovac.
Prema njegovim riječima, novi zakon omogućava oduzimanje imovine prije pravosnažne presude, ali samo u ograničenim slučajevima povezanim sa kriminalnim organizacijama i tek nakon što je optužnica prošla sudsku kontrolu.
“To nije samostalan građanski model oduzimanja imovine kakav je MANS godinama zagovarao, već samo ograničena dopuna postojećeg sistema. Postupak se ni po ovom zakonu ne vodi prvenstveno protiv sumnjive imovine, nezavisno od krivičnog postupka, već ostaje vezan za konkretno lice i postojanje krivičnog predmeta protiv njega. I kada omogućava oduzimanje prije pravosnažne presude, zakon zahtijeva prethodno pokretanje postupka i potvrđenu optužnicu za krivična djela izvršena u okviru kriminalne organizacije”, ukazao je Milovac.
Prema njegovim riječima, zbog toga ovaj zakon ne otvara stvarnu mogućnost retroaktivnog preispitivanja porijekla ogromne imovine stečene tokom prethodnih decenija, ukoliko za njene vlasnike danas ne postoji odgovarajući krivični postupak.
“Tako će van njegovog stvarnog domašaja ostati najveći dio takozvane prvobitne akumulacije prljavog kapitala, kao i mnogi pojedinci koji su se tokom tranzicije bogatili na račun građana, državne imovine i budžeta. Upravo je to najveće ograničenje ovog zakona. Crna Gora neće moći da postavi jednostavno pitanje kako je neko, bez zakonitih prihoda, stekao milionsku imovinu, već će institucije prethodno morati da takvu osobu povežu sa konkretnim krivičnim djelom i pokrenu odgovarajući krivični postupak. Nakon decenija institucionalnog ćutanja, zastarjelih predmeta, nestalih dokaza i zaštićenih pojedinaca, jasno je da će veliki dio nezakonito stečenog bogatstva ponovo ostati nedodirljiv”, podvlači Milovac.
Smatra da takvo rješenje može ostaviti van domašaja zakona i ogromnu imovinu očigledno nesrazmjernu zakonitim prihodima u slučajevima visoke korupcije koji nijesu formalno povezani sa kriminalnom organizacijom.
Zato, kako navodi, postoji velika razlika između političkog naziva „antimafija zakon“ i onoga što je Skupština zaista usvojila.
“Zakon ne propisuje dovoljno jasno ni šta tačno tužilaštvo mora dokazati da bi sud zaključio da je određena imovina stečena kriminalom. Nesrazmjera između imovine i zakonitih prihoda mora biti važan razlog za pokretanje postupka, ali ne smije postati zamjena za kvalitetnu finansijsku istragu i konkretne dokaze. Poseban problem predstavljaju postojeći kapaciteti tužilaštva i policije za sprovođenje finansijskih istraga. Crna Gora nema dovoljan broj specijalizovanih finansijskih istražitelja, ekonomskih i poreskih stručnjaka, forenzičkih računovođa i tužilaca osposobljenih za praćenje složenih tokova novca, skrivenog vlasništva, međunarodnih transakcija, kompanijskih struktura i digitalne imovine”, predočava.
Obrazlaže da je formiranje finansijskih istražnih timova zakonom ostavljeno samo kao mogućnost, umjesto da bude obavezno u složenim predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije. Nijesu propisani minimalni kadrovski i tehnički standardi, rokovi za razmjenu podataka niti jasna odgovornost institucija koje ne dostave podatke ili ne postupaju po zahtjevima tužilaštva.
“Bez ozbiljnog ulaganja u ljude, baze podataka i međunarodnu saradnju, novi zakon može ostati samo još jedno sredstvo koje postoji na papiru. Finansijske istrage ne mogu se voditi kao dodatak krivičnoj istrazi, već moraju počinjati odmah, paralelno sa njom, i pratiti cjelokupan tok novca – uključujući formalne i stvarne vlasnike, povezana lica, članove porodica, kompanije i imovinu u inostranstvu. Problematično je i to što privremeno blokiranje imovine može trajati godinama bez obavezne periodične sudske kontrole. Istovremeno, izvršna vlast i organ koji upravlja državnom imovinom dobijaju široka ovlašćenja da upravljaju privatnim kompanijama, izdaju, a u nekim slučajevima i prodaju imovinu prije konačne sudske odluke”, ukazuje.
Takva ovlašćenja, prema njegovim riječima, nijesu praćena odgovarajućim stepenom transparentnosti. Zakon predviđa vođenje evidencije, ali ne obavezuje institucije da redovno objavljuju potpune i uporedive podatke o rezultatima njegove primjene.
“Javnost mora znati koliko je finansijskih istraga pokrenuto i obustavljeno, koliko je imovine privremeno blokirano, koliko je trajno oduzeto, koliko je vraćeno vlasnicima i koliko su građani platili odštete zbog propalih postupaka. Moraju biti dostupni i podaci o tome ko upravlja oduzetim kompanijama, kome je imovina data u zakup ili na korišćenje, po kojoj cijeni je prodata, ko je procijenio njenu vrijednost i koliki su bili troškovi njenog čuvanja i upravljanja”, ukazuje.
Milovac upozorava da će bez tih podataka vlast ponovo moći da vrijednost privremeno blokirane imovine predstavlja kao konačan rezultat, iako će dio te imovine kasnije možda biti vraćen vlasnicima.
Podsjeća da MANS godinama upozorava da privremeno oduzimanje ne predstavlja uspjeh, ako postupak nije zasnovan na kvalitetnoj istrazi i ne završi se pravosnažnim oduzimanjem.
“Pravi test ovog zakona zato neće biti broj otvorenih postupaka, saopštenja tužilaštva i konferencija za medije, već vrijednost imovine koja je pravosnažno oduzeta, kvalitetno sačuvana i vraćena građanima. Još važniji test biće da li će se zakon primjenjivati jednako prema svima – prema pripadnicima bivše, ali i sadašnje vlasti, njihovim poslovnim partnerima, članovima porodica i povezanim licima. Selektivna primjena bi ovaj zakon pretvorila u sredstvo političkog obračuna, umjesto u mehanizam za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije”, ocjenjuje.
Prema njegovim riječima, Crnoj Gori je bio potreban stvarni antimafija zakon, zasnovan na građanskom postupku protiv sumnjive imovine, snažnim finansijskim istragama, specijalizovanim i nezavisnim institucijama, strogoj sudskoj kontroli i punoj javnosti upravljanja oduzetom imovinom.
Ono što je usvojeno, smatra, jeste korak u tom pravcu, ali korak koji je premali za zemlju koja je već izgubila decenije dok je kriminalna imovina nesmetano rasla, mijenjala vlasnike, skrivala se iza povezanih lica i napuštala Crnu Goru.
“Za pravo zakonsko rješenje potrebno je mnogo više vizije i političke hrabrosti, a mnogo manje brige za partijske kalkulacije i profitne interese pojedinaca koji i dalje pronalaze načine da zaštite svoje imperije izgrađene na prljavom novcu. Sve dok takvi interesi imaju prednost nad javnim interesom, Crna Gora neće dobiti zakon sposoban da zaista udari na ekonomsku moć organizovanog kriminala i korupcije”, poručio je Milovac.
