Joanikije je poučavao vjernike o žitiju Svetog kneza Lazara i njegovom značaju za srpski narod, prije svega u duhovnom smislu, kao vođe svoga naroda koji se žrtvovao za pravoslavnu vjeru, otadžbinu i potomstvo.
„Prije svega, čitamo u žitiju Svetog kneza Lazara da je bio čovjek duboke vjere, pobožan vladar koji je, uzevši krst vladarske moći u vrlo teška vremena, prije svega trudio se da privede svoj narod Hristu Gospodu, da ga što više prosveti, nauči i objedini, a on kao čovjek vjere, sabirao je u svojoj duši božanske vrline, vjeru, pravdu i dobrotu i ljubav Božiju i sabravši mnoge vrline u svojoj duši, on je imao taj autoritet da sabere srpske velikaše i da se suprotstavi mrskom neprijatelju osvajaču, koji je išao kao oluja, nezaustavljivo. Sveti knez Lazar je položio život svoj sa svojim junacima i vitezovima, za krst časni i slobodu zlatnu. Onako kao što se bio opredijelio da služi Gospodu, da služi svetinji, da podiže i ukrašava hramove, da objedinjuje narod i da ga nadahnjuje ljubavlju Božijom, tako se opredijelio i u odsudnom momentu za carstvo nebesko. „Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka”, navodi on.
Iako je bitka kako kažu istoričari, ipak izgubljena, ali Sveti knez Lazar sa svojim junacima i narodom, odnio je veliku moralnu pobjedu.
“Ta pobjeda nas je nadahnjivala kroz svu našu mukotrpnu, krstonosnu istriju, pa smo se vječito borili za slobodu. I danas se borimo za slobodu i svaka naša pobjeda, svako oslobođenje i najmanjeg dijela srpske zemlje, bio je kako Njegoš kaže: Lijek kosovskijeh rana“, rekao je.
Mitropolit Joanikije je potom kazao da je srpski narod svuda, a naročito na Kosovu i Metohiji, na raspeću, ali da to ne zbunjuje, jer upravo ta stradanja ukazuju da su na Hristovom putu, na putu svete vjere pravoslavne.
“Kosovo, raspeto, ima tu svetost, ima silu, svetinju da nas sabira, da nas objedinjuje, prosvjećuje i duhovno i kulturno uvijek podiže. Ovo je sveopšte ognjište duhovno i istorijsko srpskog naroda i zato, nije čudo što smo se danas ovdje sabrali sa svih krajeva pravoslavne vaseljene i neka to bude jedan zavjet-da njegujemo ovu ljubav prema Kosovu i njegovim svetinjama, a posebno prema raspetom narodu na Kosovu i Metohiji”, kazao je on.
On je na kraju je pomenuo i kosovske junake ovoga vremena. To su majke iz višedjetnih porodica koje mitropolit Teodosije svake godine odlikuje ordenom, zatim arhimandriti, igumani, igumanije, monaštvo i sveštenstvo koji dijele i dobro i zlo sa svojim narodom, pokazujući veliku hrabrost i ljubav, kao i prizrenski bogoslovi koji se ne plaše da upravo tu, u Prizrenu, izučavaju duhovnu školu i daju duhovne plodove. S tim u vezi, on je pomenuo i djecu, omladinu i sve ljude koji nisu zaboravili Kosovo.
„Neka bi Gospod blagoslovio svakoga ko ljubi Kosovo, ko ga nosi u svome srcu, ko je spremman da se žrtvuje za Kosovo i Metohiju. Svi vi koji ste došli danas ovdje, svi ste priložili po jednu malu žrtvu, ali daće Bog da ovako objedinjeni uvijek idemo naprijed, da kao što reče današnje Jevanđelje, da ljubimo jedni druge-i svoj narod i svoju otadžbinu kao što ga je ljubio i Sveti knez Lazar i bio spreman da se žrtvuje za njega, kako je i učinio. A tako je dobio vječni, neuvenivi vijenac slave Božije i zato ga je Gospod udostojio, zbog te njegove ljubavi i žrtve, da nas sve zastupa pred prestolom Božijim i da se njegovim molitvama izliva božija blagodat na sve nas. Neka se na sve nas ta milost Božija molitvama Svetog kneza Lazara, izlije“, navodi mitropolit.
