Govoreći na temu „Pristanak, znanje i dokaz u pravu seksualnih krivičnih djela – od zaštite seksualne autonomije do epistemologije dokazivanja u predmetima krivičnih djela protiv polnih sloboda“, Pavličić je ukazala na složenu odgovornost sudova da istovremeno obezbijede djelotvornu zaštitu seksualne autonomije i dosljedno očuvaju temeljna načela pravičnog krivičnog postupka.
Istakla je da savremeno evropsko pravo težište sa pitanja fizičke sile i otpora pomjera na pitanje postojanja slobodno datog i dobrovoljnog pristanka, čime seksualna autonomija postaje centralni predmet pravne zaštite.
Takav pristup, naglasila je, ne predstavlja samo promjenu zakonskih formulacija, već suštinsku promjenu pravne paradigme, u čijem su središtu ljudsko dostojanstvo, lična sloboda i pravo na samoodređenje.
Poseban izazov za sudove, prema riječima predsjednice Vrhovnog suda, predstavlja dokazivanje postojanja ili odsustva slobodnog pristanka.
Ukazujući da ne postoji forenzički trag pristanka niti DNK analiza autonomije, Pavličić je naglasila da sud do pravnog zaključka mora doći pažljivom i sveobuhvatnom ocjenom svih dokaza i okolnosti konkretnog slučaja. Upravo kvalitet sudijskog rasuđivanja – put od utvrđenih činjenica do logičnog, uvjerljivog i pravno održivog zaključka – predstavlja jedan od ključnih elemenata kvalitetno obrazložene sudske odluke.
Predsjednica je naglasila da utvrđivanjem odsustva slobodnog pristanka pravna analiza nije završena. Sud mora utvrditi i da li je optuženi znao, odnosno da li je prema okolnostima konkretnog slučaja morao i mogao znati da slobodnog pristanka nema. Razlikovanje ova dva pitanja, kako je istakla, od suštinskog je značaja za pravično suđenje, jer dokazano odsustvo pristanka ne može automatski značiti i dokazanost krivice optuženog.
„Sud nije pozvan da bira između zaštite žrtve i zaštite prava optuženog. Njegova ustavna i zakonska dužnost jeste da kroz zakonit i pravičan postupak zaštiti prava svih učesnika i donese odluku zasnovanu isključivo na pouzdano utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni prava“, poručila je Pavličić.
Govoreći iz iskustva sutkinje koja je najveći dio profesionalne karijere provela u krivičnoj materiji, predsjednica Vrhovnog suda ukazala je i na širu odgovornost sudija u ovim predmetima.
Svaka sudska odluka, naglasila je, utiče i na povjerenje javnosti u sposobnost pravosuđa da zaštiti ljudsko dostojanstvo, obezbijedi pravično suđenje i dosljedno primjenjuje načelo vladavine prava. Zato sudija, pored visokog stepena pravnog znanja, mora imati profesionalnu nepristrasnost, lični integritet i metodološku disciplinu u ocjeni dokaza.
Zaključujući izlaganje, predsjednica je poručila da sud ne smije dozvoliti da emocije zamijene pravnu argumentaciju, niti da javna očekivanja ili populizam zamijene nezavisno sudijsko rasuđivanje. Istovremena zaštita seksualne autonomije i očuvanje pretpostavke nevinosti, istakla je, ne unapređuju samo postupanje u predmetima seksualnog nasilja, već jačaju povjerenje u pravosuđe i samu ideju pravde.
Predsjednica Vrhovnog suda, kako je saopšteno, bila je jedina govornica iz zemalja Zapadnog Balkana na Godišnjoj konferenciji Evropskog pravnog instituta, koja je od 1. do 4. septembra održana u Parizu.
Konferencija je okupila istaknute pravnike i stručnjake iz evropskih i nacionalnih pravosudnih institucija, međunarodnih organizacija, vodećih evropskih univerziteta i profesionalnih udruženja. Među zastupljenim institucijama su Evropski sud za ljudska prava, Sud pravde Evropske unije, Ustavni savjet Francuske, Savjet Evrope i Međunarodni institut za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT).
Evropski pravni institut je, upućujući poziv predsjednici Pavličić, istakao njeno profesionalno iskustvo i predstavio je kao „jednu od vodećih evropskih ekspertkinja na polju unaprjeđenja ljudskih prava, reformi pravosuđa i vladavine prava u Evropi“.
Na konferenciji su obilježena i dva značajna jubileja – 15 godina postojanja Evropskog pravnog instituta i stogodišnjica UNIDROIT-a.
