“Poštovana porodice Vuković, uvaženi prijatelji i sugrađani, danas se opraštamo od čovjeka koji je bio mnogo više od sugrađanina. Opraštamo se od prosvjetitelja, hroničara i istinskog čuvara duha našeg Durmitora. Naod Vuković nas je napustio, ali nas ostavlja sa obavezom da čuvamo uspomenu na život koji je bio u potpunosti posvećen Žabljaku”, kazao je Popović.

Opraštamo se od kako dodaje, ličnosti koja je svoj životni put započela 1932. u Merulji, da bi njegova ličnost kroz decenije rada postala jedan od najznačajnijih stubova našeg Žabljaka.

“Njegova biografija je svjedočanstvo o neiscrpnoj energiji i posvećenosti. Od osnovnog školovanja u svom zavičaju zatim Pljevljima i Nikšiću, preko Srednje tehničke škole u Podgorici i Više pedagoške u Kragujevcu, pa sve do Ekonomskog fakulteta, Naod je neumorno tragao za znanjem. To znanje je kasnije, tokom punih 25 godina prosvjetnog rada, nesebično dijelio kao nastavnik, profesor, direktor škole i prosvjetni savjetnik za matematiku. Generacije naših sugrađana stasavale su pod njegovim budnim okom, učeći ne samo iz knjiga, već i o životnim vrijednostima koje je on oličavao”, navodi Popović.

Naod je kako dodaje, bio hroničar durmitorskog kraja. Književnik koji je kroz zbirke poezije poput „Vrijeme zemno“ i romane kao što su „Mališa“ i „Tamo gdje bogovi sanjaju“, ovjekovječio durmitorski duh.

Kako poručuje, kao predsjednik Književnog kluba Žabljak i aktivan član prestižne Matice srpske i Udruženja književnika, on je bio most koji je naš grad povezivao sa širim kulturnim prostorima.

“Tako je Naod bio neraskidiva spona između Beograda i Žabljaka kroz nemjerljiv doprinos koji je dao radu Udruženja Durmitoraca u Beogradu, sjećam se još kao student da je uvijek bio tu da nas podsjeti ko smo i odakle dolazimo prenoseći nam mudrost i ljubav prema zavičaju čak i kada smo bili daleko od njega”, naglasio je Popović.

Njegov doprinos nije kako dodaje, stao na knjizi, pamtimo ga i kao vizionara koji je postavljao temelje sportskog života, učestvovao u organizaciji skijaških takmičenja i neumorno radio na promociji svih potencijala našeg kraja.

“Sav Naodov rad je krunisan prošle godine kada je od svog grada, od svog zavičaja dobio najveće priznanje naše opštine, ja lično ću posebno pamtiti taj trenutak jer je to bilo jedno od njegovih posljednjih obraćanja svom narodu, onako dostojanstveno, kroz stihove kako je samo on umio”, poručuje Popović.

Dodaje da je Naod Vuković svojim radom podizao ugled Žabljaka gdje god se pojavio.

“Njegova vizija, elokvencija i ljudska toplina ostaju nam kao putokaz. Kažu da veliki ljudi umiru dva puta: prvi put kada se ugasi njihov život, a drugi put kada izblijedi sjećanje na njihovo djelo. Naod je bio jedan od tih velikih ljudi. Zato danas, dok stojimo ovdje, obećavamo da nećemo dozvoliti da on ikada umre drugi put”, rekao je Popović.

Njegovo djelo je kako dodaje, suviše duboko usađeno u temelje naše zajednice, u generacije đaka koje je izveo na put kao prosvjetni radnik, te u svaku stranicu njegovih romana i pjesama kojima je ovjekovječio naš kraj.

“U ime Skupštine opštine Žabljak i u svoje lično ime, izjavljujem najdublje saučešće porodici. Naode, hvala ti na svakoj ispisanoj stranici, na svakom održanom času i na neizmjernoj ljubavi prema našem zavičaju. Tvoje djelo nastavlja da živi sa nama”, zaključio je Popović.