Prema njenim riječima, iako se NVO sektor godinama prepoznaje kao važan akter u procesima demokratizacije, evropeizacije i zaštite javnog interesa, institucionalni i normativni okvir još uvijek ne obezbjeđuje stabilne, predvidive i podsticajne uslove za njegovo funkcionisanje.
Ona ipak ukazuje da se na jednoj strani bilježi značajan nivo povjerenja građanstva u NVO sektor.
“Podaci iz decembarskog CG pulsa, zajedničke inicijative CGO-a i Instituta DAMAR, ukazuju da je NVO sektor među najpozitivnije ocijenjenim društvenim akterima, ispred brojnih institucija, uključujući i Vladu Crne Gore. Kontinuitet ovih nalaza potvrđen je i kroz ranija istraživanja realizovana u okviru CGO programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE”. Takvi trendovi pokazuju da javnost prepoznaje ulogu civilnog društva, ali i da je to povjerenje krhko i lako narušivo u ambijentu ograničenog prostora za djelovanje”, navela je Popović Trstenjak.
Istovremeno, kako ukazuje, sve je izraženija percepcija da u Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za razvoj nevladinih organizacija koje mogu nezavisno, kritički i dosljedno djelovati, uključujući i ulogu korektiva vlasti.
“To je posljedica dugotrajnog procesa tokom kojeg se prostor za autonomno djelovanje civilnog društva postepeno sužava, kroz institucionalne pritiske, selektivnu podršku i izostanak garancija nezavisnosti”, dodala je predstavnica CGO.
Ističe posebnu zabrinutostu u vezi sa tim što se, kako navodi, paralelno sa javnim porukama najviših državnih zvaničnika o značaju stručnosti i iskustva NVO sektora u procesu evropskih integracija, predlažu i oblikuju rješenja koja te iste organizacije dovode u stanje pravne i finansijske neizvjesnosti.
“Ovaj disbalans između retorike i prakse dodatno produbljuje nepovjerenje i stvara osjećaj nesigurnosti u sektoru koji bi trebalo da bude partner u kreiranju i sprovođenju javnih politika, a koji je danas, više nego ikad, isključen iz suštinskih procesa donošenja odluka”, ocijenila je Popović Trstenjak.
Kako naglašava, u takvom ambijentu dodatni rizik predstavlja i Nacrt Zakona o nevladinim organizacijama. Ona tvrdi da je nacrt objavljen bez adekvatnog obrazloženja, čime je, kako tvrdi, narušena transparentnost zakonodavnog procesa.
“Iako Nacrt sadrži određene pozitivne pomake, poput povećanja procenta budžetskih sredstava za finansiranje projekata i programa u oblastima od javnog interesa sa 0,3% na 0,38% budžeta, kao i povećanja izdvajanja za oblasti zaštite lica sa invaliditetom, ključni kriterijumi i procedure finansiranja ostaju prepušteni podzakonskim aktima. Time se pravna sigurnost zamjenjuje trenutnom voljom izvršne vlasti, što otvara prostor za arbitrarna tumačenja i produbljuje zavisnost sektora od izvršne vlasti jer se ta akta mogu mijenjati brzo i bez uključenja javnosti ili potrebne skupštinske većine”, istakla je.
Kako dodaje, zabrinutost izaziva i trend jačanja nadzornih i kontrolnih mehanizama nad radom nevladinih organizacija, jer se, smatra predstavnica CGO, institucionalni okvir razvija više u pravcu ograničavanja nego osnaživanja civilnog sektora.
“Posebno su problematične mjere koje se, pod izgovorom usklađivanja sa međunarodnim preporukama, poput onih koje daje MONEYVAL, mogu tumačiti i primjenjivati na način koji proizvodi efekat pritiska, obeshrabrivanja i zastrašivanja. Na primjer, insistiranje na strogim provjerama osnivača NVO i prijetnje automatskim brisanjem iz registra zbog administrativnih propusta ne doprinose uređenju sistema, već mogu imati efekat eliminacije manjih i ranjivijih organizacija”, navela je Popović Trstenjak.
Ona ocjenjuje da pritisci na civilni sektor kroz normativne inicijative nose i pokušaje da se kritičko djelovanje učini finansijski rizičnim, konkretno kroz izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
“Takve prakse šalju opasnu poruku da se borba za transparentnost, odgovornost i vladavinu prava nastoji učiniti preskupom, umjesto da se podstiče kao društveno poželjna i demokratski neophodna aktivnost”, istakla je predstavnica CGO.
Ističe i stav te organizacije da NVO sektor ne traži privilegovan status, već predvidiv, stabilan i pravičan institucionalni okvir u kojem zakoni važe jednako za sve, a ne selektivno kao instrument pritiska.
“Put ka EU ne može se graditi metodama prisile i disciplinovanja neistomišljenika, a NVO sektor ostaje jedan od ključnih korektiva vlasti i nezaobilazan stub demokratskog razvoja. U vremenu kada se prostor za kritičko i nezavisno djelovanje dodatno sužava, očuvanje i jačanje NVO postaje suštinsko pitanje demokratske stabilnosti i društvenog razvoja Crne Gore, a za to primarnu odgovornost nose donosioci odluka”, zaključuje Popović Trstenjak.
