Ideja djelovala kao ludost

Put oko svijeta sa 20 eura na podgorički način: Miloš i Andrija pokazali da se i bez novca može daleko stići

Kada su Andrija Čelebić i Miloš Raičević iz Podgorice krenuli na put oko svijeta sa svega 20 eura, njihova ideja mnogima je djelovala kao ludost.
foto: Privatna arhiva

Kada su Andrija Čelebić i Miloš Raičević iz Podgorice krenuli na put oko svijeta sa svega 20 eura, njihova ideja mnogima je djelovala kao ludost.

Plan je bio da tokom 30 dana svakodnevno posjete novi grad, obiđu što više država i novac za hranu, prevoz i ostale troškove zarađuju usput.

O njihovoj neobičnoj avanturi, koja je spojila putovanja, snalažljivost i spremnost da se prihvati svaki posao, ranije smo pisali kada su nam “putnici” otkrili plan i program ovog neobičnog putešetvija. Berber Miloš pokrenuo je ideju, a Andrija je bez mnogo razmišljanja prihvatio poziv. Tako su iz Miloševog berberskog salona krenuli u neizvjesnost, ne znajući uvijek šta ih čeka narednog dana.

Od prodaje čokoladica i cvijeća do pranja šoferšajbni i šišanja pasa na ulici, skupljanja limenki i plastičnih flaša,a Miloš je koristio i svoj berberski zanat, snalazili su se kako bi nastavili avanturu, a najveću podršku pružali su im ljudi iz dijaspore.

“Gdje god da odemo, uvijek postoji neko naš”, poručuju dvojica Podgoričana koji su za 30 dana obišli 20 država.

Dvadeset država kasnije, osim novih destinacija i iskustava, najviše pamte ljude koje su upoznali, posebno one sa naših prostora koji su im, daleko od Crne Gore, pružili osjećaj doma.

„Balkan ima posebnu toplinu koju je teško opisati“

Iako su tokom putovanja upoznali brojne gradove i kulture, teško im je da izdvoje jednu destinaciju koja je ostavila najjači utisak.

“Teško je izdvojiti samo jedan grad, jer je svaki imao nešto posebno. Obišli smo 20 država i upoznali mnogo različitih ljudi. Ipak, ono što ćemo najviše pamtiti nijesu samo gradovi i znamenitosti, već ljudi koje smo sretali na putu”, pričaju Miloš i Andrija.

Posebno su im značili susreti sa ljudima iz Crne Gore i regiona, koji su ih u stranim državama dočekivali kao da su kod kuće.

“Shvatili smo da, gdje god da odemo, uvijek postoji neko naš. Što se tiče gostoprimstva, Balkan ipak ima neku posebnu toplinu koju je teško opisati”, ističu Miloš i Andrija.

Slična iskustva imali su i kada je riječ o hrani. Probali su različite specijalitete, ali najljepše uspomene vezuju za obroke koje su im pripremali naši ljudi iz dijaspore.

“Tada hrana ima poseban ukus, jer vas podsjeti na kuću i Crnu Goru. Na ovom putovanju smo shvatili da nije uvijek najvažnije šta jedete, već sa kim sjedite za stolom”, kažu Podgoričani.

U Beču ih odala jedna riječ: „Braćo!“

Među brojnim susretima, jedan iz Beča posebno im je ostao u sjećanju.

Prišli su dvojici momaka i prodali im čokoladicu, nakon čega su započeli razgovor na engleskom jeziku. Objašnjavali su im odakle dolaze, šta rade i kako su krenuli na put sa svega 20 eura.

Razgovor je trajao petnaestak minuta, a onda je uslijedilo iznenađenje.

“Kada smo se pozdravljali, jedan od njih nam je dobacio: ‘Vidimo se, braćo!’ U tom trenutku smo shvatili da je sve vrijeme znao da smo iz Crne Gore, ali nas je pustio da cijeli razgovor vodimo na engleskom. Smijali smo se dugo nakon toga”, prisjećaju se.

Dijaspora im otvarala vrata domova

Posebno važnu ulogu tokom njihove avanture imali su ljudi iz dijaspore. Gotovo u svakoj državi imali su priliku da sretnu nekoga sa naših prostora, a pomoć koju su dobijali često je značila razliku između nastavka puta i neizvjesnosti oko narednog koraka.

Neki su ih pozivali u svoje domove, obezbjeđivali im hranu i smještaj, dok su im drugi pomagali novčano.

„Posebno je lijep osjećaj kada ste hiljadama kilometara od kuće, a neko vas dočeka kao najrođenijeg. Zahvalni smo svakome ko nam je na bilo koji način pomogao, jer bez tih ljudi naše putovanje sigurno ne bi bilo isto“, poručuju Miloš i Andrija.

Njihova priča tako je, osim o putovanju sa minimalnim budžetom, postala i priča o solidarnosti, ljudskosti i vezama koje ne prestaju da postoje ni kada se od domovine udaljite hiljadama kilometara.

Od Podgorice su krenuli sa 20 eura, a do sada su, kako kažu, najviše bogatstva prikupili kroz iskustva, poznanstva i uspomene. Iako su na početku imali samo plan da obiđu što više gradova, danas iza sebe imaju 20 država i brojne priče koje potvrđuju da se najvrijednije stvari na putovanju često ne mogu kupiti novcem.

Podijelite članak
guest
0 Komentara
Najstariji
Najnoviji Popularni
čitanjem skaj poruka nastavljeno suđenje navodnoj kriminalnoj grupi ZORANA LAZOVIĆA

“Reci ti Saši da ćemo sve uradit’ samo da ovog Jovicu svežemo”

Stariji Lazović je optužen da je formirao kriminalnu grupu čiji članovi su, tvrdi specijalni tužilac Miloš Šoškić, postali penzionisani glavni...
12:28
završen oglas sudskog savjeta

Devetoro sudija bi da napusti Osnovni i pređe u Viši sud

Da li će i ko od njih biti izabran za nove sudije Višeg suda u Podgorici odlučiće Sudski savjet na...
11:44
nastavljeno saslušanje bivšeg predsjednika Odbora direktora nekadašnje državne kompanije

AFERA Telekom – Martinović: Skrinšot s portala dali kao ključni dokaz protiv Obradovića; Ćirović: Autentičnost će utvrditi vještak

"Zaštitnica za imovinsko-pravne odnose taj mejl nije dostavila u izvornom elektronskom obliku, već kao snimak ekrana sa jedne medijske platforme",...
13:45
usvojena žalba specijalnog državnog tužilaštva

Apelacioni sud oborio rješenje troje kolega: Biznismenu Mijajloviću, ipak, sude za pomaganje bivšoj vlasti DPS-a

Optužnicom su obuhvaćeni i bivši šef Kontraobavještajne službe Agencije za nacionalnu bezbjednost i funkcioner Uprave policije Drago Spičanović, nekadašnji načelnik...
13:33