Šerbedžija je na početku promocije podsjetio da je ovo njegova druga knjiga koju se usudio štampati.

„Prva knjiga je Promjenljivi. To je bila knjiga na koju me nagovorio da je štampam moj prijatelj Igor Mandić, s kojim sam dugo godina baš bio od svoje rane mladosti prijatelj. I on je znao da ja pišem. Pisanje sam u ranoj mladosti osjećao kao svoju najveću strast. Najprije mi je strast bilo čitanje, jer sam čitao mnogo. Promjenljivi je bila knjiga u kojoj sam pisao pjesme koje su zapravo najviše o teatru. To su bila neka moja zapažanja koja idu iz moje koncentracije kao mladog glumca o životu, o ulogama, o suštini uloge, pa su tako nastale i neke dosta dobre pjesme kao, na primjer, Kameni gost o Don Juanu koju sam pisao kad sam igrao Don Juana. Ja sam pisao tu o jednoj čudnoj stvari ispitujući otkud se u meni  stvorila ta mogućnost za tim lažnim životom koji se zove gluma. Otkud u meni koji sam bio toliko nadaren nogometaš i ovako i uspješan u svemu čak i odličan učenik. Zato sama ja sebe pitao i onda pisao o tome otkud ta strast, to neko ubijanje, neko izmišljanje, gluma i o tome sam pisao,“ naveo je Šerbedžija.

Šerbedžija je otkrio značenje samog naslova knjige „Crnocrveno“.

„Naslov Crnocrveno je neki moj privatni disidentizam i disidentstvo prema komunizmu kao takvom. Ja koji sam volio Jugoslaviju i volio socijalizam i danas sam socijalista, uvjereni ljevičara, ali sam na neki način u sebi, a i okolo sebe primjećivao sve ono što je što je bilo malo rogobatno protiv čega sam bio. Tako da sam imao sreću recimo da sam bio glumac Živojina Pavlovića jer sam igrao u pet njegovih filmova koji su svi bili disidentski zapravo i uopšte sam se družio s takvim ljudima u mladosti,“ naveo je autor.

Istakao je da je knjiga posvećena i njegovoj prvoj ženi Ivanki.

„Knjiga je intimno zapravo posvećena mojoj ženi Ivanki u kojoj sam beskrajno zaljubljen bio i ostao ali nažalost nam se brak raspao, nije bitno čijom krivnjom. Kad se ljubav raspadne onda nema krivca,“ dodao je Šerbedžija.

Istakao je da je 36 pjesmama zapravo o njegovom mikrokosmosu

„Govore o mojoj ženi koja spava kraj mene ili sjedi ili odlazi od mene, o mojoj djeci, o čaši koja stoji na stolu, ormaru starom, o sobi, o snovima, o tišini. Tu su i prozni zapisi o rastanku, o zmiji koja se provlači kroz mene u obje moje knjige. Zmija kod mene predstavlja kazališnu i filmsku umjetnost, odnosno glumu kako se to uvuklo u mene i razgovor s njom, s umjetnošću, moj strah od nje, moja ispitivanja slobode, moja želja da mene napusti ta zmija,“ naveo je Šerbedžija.

Prisjećajući se svoje mladosti, Šerbedžija je govorio i o prijateljstvu sa Božom Koprivicom.

„Božo Koprivica je bio najbolji od svih futbalera s kojima sam igrao. A igrao sam i sa Aćimovićem, sa Petkovićem, sa Zajecom, sa Perom Močibobom, sa Vabecom. Igrali smo mali i veliki fudbal.Moram da izrazim svoje oduševljenje sa čovjekom koji se zvao Božo Koprivica. Ali ne samo to što je igrao najbolje fudbal od svih nas amatera, nego to što je bio toliko častan, toliko uman, hrabar i talentovan pisac,“ kazao je Šerbedžija.

Šerbedžija je oduševio brojnu publiku recitujući svoje pjesme, a posebnoj atmosferi doprinijela je i violinistkinja Verica Čuljković koja se pridružila Šerbedžiji na bini i njegovo recitovanje pratila svirajući violinu.

Nakon promocije, Šerbedžija je potpisivao knjige svojim mnogobrojnim obožavaocima.