Prema riječima novinarke Dušice Tomović, Agencija za audiovizuelne medijske usluge je, ničim izazvana, preuzela obaveze tužilaštva i sudstva.

“Govor mržnje, izazivanje nacionalne vjerske i druge netolerancije su krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, i ona se dokazuju u sudskom postupku. Da bi se nešto kvalifikovalo kao govor mržnje, za to mora postojati pravosnažna sudska odluka. To je jako teško, imajući u vidu da u posljednjih 20 godina nije bilo pet pravosnažnih sudskih presuda za takve stvari”, navela je Tomović.

Dodaje da je pomenuta Agencija, putem pravilnika, sebi dala za pravo da procijeni da li je neki izraz govor mržnje, pa postavlja pitanje čemu nam služe sudovi i tužilaštva.

“Drugi problem je da se medijski sadržaj po Ustavu, ako je nekome još stalo do Ustava, može ograničiti isključivo pravosnažnom sudskom presudom. Od kada sam ja novinar, to je 25 godina, bila je samo jedna pravosnažna sudska presuda za ograničavanje medijskog sadržaja, i to za novine „Informer“, koje su tada dovedene u Crnu Goru kako bi satanizovale kritičare Demokratske partije socijalista”, naglasila je ona.

Ističe da se čak u zemljama Evropske unije vrlo rijetko može naći primjer ograničavanja medijskog sadržaja, budući da se radi o drastičnim mjerama.

“Sudovi u zemljama Evropske unije jako vode računa, i kad u nekim ekstremnim slučajevima donesu takvu odluku, a njih je jako malo, da zabrane sadržaj ili zabrane medij, zato što se jako vodi računa o onome što je mnogo važnije, a to je sloboda medija i sloboda izražavanja”, kazala je Tomović.

Tomović naglašava da Agencija, zaobilazeći neophodne procedure, slične odluke donosi godinama unazad, pozivajući se Evropsku konvenciju o prekograničnoj televiziji.

“Ona je donijeta 1989. godine, prije interneta, prije postojanja ovakvog medijskog okvira. Prvenstveni razlog za donošenje te konvencije je bio da zemlje usaglase da ne ograničavaju elektronske emitere u nečemu što se zvalo Telešoping… E sad zamislite koliko je taj dokument prevaziđen, a oni se na njega pozivaju”, istakla je ona.

“Još jedan od problema kada je riječ o pomenutom slučaju je što je Agencija sebi dala za pravo da odlučuje o kvalitetu medijskog sadržaja, koje joj ne pripada prema bilo kojem zakonu ili propisu”, dodala je.

„Oni nisu ni kompetentni, ni kvalifikovani, niti imaju nadležnost da rade posao urednika prije svega, da zadiru u uredničke i medijske slobode, kao ni da rade posao samoregulacije. Novinarska udruženja, samoregulatorna tijela ili ombudsmani pojedinačnih medija se bave samoregulacijom, i oni su ti kojima vi ili ja ili bilo ko ko smatra da mu medij povrijedio neka prava, kršeći kodeks novinara, treba da se obrati”, istakla je.

Tomović kaže da u Agenciji za audiovizuelne medijske usluge sjede mahom birokrate.

“Ne govorim ovo u pežorativnom smislu, oni su birokrate, pravnici, ekonomisti, šta god. Nemaju bilo kakvog iskustva u ocjenjivanju kvaliteta medijskog sadržaja, i da li su neke norme etičkog kodeksa povrijeđene. U Savjetu, koji je drugostepeni organ, takođe sjede ljudi koji, osim jednog člana, nikakve kompetencije nemaju, znanje ili iskustvo, da oni odlučuju o kvalitetu medijskog sadržaja”, kazala je Tomović.

Tomović zaključuje da ovakvi postupci Agencije mogu otvoriti vrata cenzuri, što se nikako ne smije dogoditi. Smatra da je medijski sadržaj u Crnoj Gori loš, ali da cenzura nije način rješavanja problema.