Od oko 1.200 novinara iz približno 210 medija u Crnoj Gori, Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU) u praksi promoviše tek uzak krug kadrova, dominantno iz medijskog koncerna „Vijesti” i Centra za građansko obrazovanje (CGO). Takva selektivnost otvara ozbiljna pitanja o kriterijumima, transparentnosti i jednakom pristupu u sistemu koji bi, po svojoj prirodi, morao da bude potpuno neutralan i jednako otvoren prema svim medijskim akterima.
Od više stotina iskusnih novinara, AMU izabrao ekipu iz „Vijesti“?
U zemlji u kojoj postoji veliki broj iskusnih novinara, urednika i medijskih stručnjaka, logično bi bilo očekivati javni konkurs, jasno definisane uslove i mjerljive kriterijume za izbor edukatora, trenera i predavača. Međutim, umjesto toga, stiče se utisak da se izbor vrši netransparentno, bez objavljenih rang-lista, bez obrazloženja i bez uvida u to zašto su baš određeni pojedinci dobili povjerenje da sprovode programe koji se finansiraju javnim novcem.
Prema dostupnim informacijama, broj angažovanih predavača/trenera sveden je na svega sedam stalnih imena, pri čemu se među njima nalaze i lica koja su profesionalno povezana sa „Vijestima” i CGO. U tom krugu se, između ostalih, pominju Darvin Murić, bivši novinar „Vijesti”, Branko Džakula, stručni saradnik „Vijesti”, i Damir Nikočević iz CGO. Novinarka „Vijesti” Aleksandra Mudreša i Ivan Maksimović s RTCG izdvajaju se kao dvoje od ukupno oko 1.200 novinara koji su angažovani u promociji medijske pismenosti.
Kako se troši 100.000 eura i zašto su honorari tajni?
Na koji način su upravo oni izabrani, po kojim kriterijumima i na osnovu koje procedure – javnosti nije poznato. Ono što jeste poznato jeste da projekat medijske pismenosti koji sprovodi AMU na godišnjem nivou iznosi oko 100.000 eura, dok podaci o visini honorara angažovanih lica, kao i sadržaj njihovih ugovora o djelu, nijesu dostupni javnosti.
Takva praksa dodatno pojačava utisak selektivnosti i zatvorenosti institucije koja se finansira iz regulatornih naknada koje plaćaju svi mediji u Crnoj Gori. Time se otvara pitanje da li AMU, kao državni regulator, postupa kao javna institucija u službi jednakih pravila za sve ili kao sistem koji u praksi favorizuje uski krug medijskih i nevladinih aktera.
Posebno zabrinjava činjenica da se, u zemlji sa tri štampana medija, 27 televizijskih stanica, oko 60 radio stanica i približno 120 portala, za potrebe ovakvog projekta angažuje tek simboličan broj novinara, i to gotovo uvijek iz istog kruga. Sedam angažovanih trenera, edukatora i predavača tako praktično preuzima ulogu reprezentacije čitave medijske zajednice, što ostavlja utisak institucionalne isključivosti i zatvorenog sistema odlučivanja.
U takvom ambijentu, dodatno zabrinjava i odsustvo reakcije šire medijske zajednice, iako se radi o modelu koji direktno utiče na percepciju profesionalnih standarda i ravnopravnosti u sektoru. Umjesto otvorenog i transparentnog sistema, dobija se praksa koja ostavlja prostor za sumnju u kriterijume, procedure i stvarnu namjeru da svi mediji i novinari u Crnoj Gori budu jednako tretirani.
Udar AMU na komercijalne emitere
Na kraju, ostaje suštinsko pitanje: da li regulatorna agencija, koja bi morala da bude garant jednakosti i profesionalnih standarda u medijskom prostoru, kroz ovakvu praksu upravo te principe dovodi u pitanje.
Dio javnosti ovakvu selektivnost dovodi i u vezu sa političkim i institucionalnim uticajima unutar regulatora, pri čemu se, kako je nedavno objavljeno u tekstu portala Borba, ukazuje na ulogu i pristup predsjednice Savjeta AMU Andrijane Nikolić, uz ocjene da regulator u praksi zauzima oštriji odnos prema pojedinim medijima poput TV Prva i Adria TV, što dodatno podgrijava optužbe o neujednačenom tretmanu i selektivnoj primjeni standarda. Zato i ne čudi što AMU preko drakoznih kazni pokušava da disciplinuje medije koji im ne idu uz dlaku kao što su TV Prva i Adria TV. Ove televizije su kažnjene sa po 10.000 eura što predstavlja direktan pokušaj finansijskog iscrpljivanjakomercijalnih tv emitera.
