Selo, skriveno među klisurama, kanjonima i planinskim vrhovima poput gnijezda, ostavlja snažan utisak na svakoga ko ga posjeti. Ipak, ovdje godišnja doba i dalje diktiraju ritam života. Zimi u Nedajnu živi samo sedam stalnih stanovnika, dok se ljeti u rodni kraj vrati najmanje stotinu mještana čiji su korijeni vezani za ovo nestvarno lijepo mjesto.

Jedan od rijetkih koji u Nedajnu živi tokom cijele godine je Miško Mazić. On kaže da selo ljeti posjete hiljade turista.

Nedajno je raj na zemlji iz kojeg su ljudi godinama odlazili. Život ovdje nekada sigurno nije bio lak. Skoro pola godine sve je bilo pod snijegom, dok ga posljednjih godina gotovo i nema. Ipak, čitava pivska planina zimi je gotovo pusta. U Nedajnu nas je samo sedam stalnih stanovnika, a tridesetih godina prošlog vijeka ovdje je živjelo više od 300 ljudi. Sjećam se vremena kada je u selu zimovalo oko stotinu stanovnika. Bilo je brojnih stada, a danas više niko ne drži ovce, dok se krave mogu prebrojati na prste jedne ruke – priča Mazić za „Dan“.

On ističe da Nedajno nudi mnogo više od prelijepih vidika, jer se u ovom kraju može osjetiti pravi planinski ritam života.

“U Nedajnu i na Durmitoru uživam svakog dana. Posebno su lijepe jeseni, kada se priroda prelijeva u nijansama zlatne, narandžaste i crvene boje, a vazduh ispuni prepoznatljiv miris vlažne zemlje i palog lišća. Ljeti, kada temperature u gradovima dostignu vrhunac, selo oživi i otvore se brojne kuće”, kaže Mazić.

Tada Nedajno oživi, a kada prođe ljeto, sve se ponovo vrati u uobičajeni tok – kaže Mazić sa dozom sjete, naglašavajući da planine posljednjih godina privlače sve više posjetilaca.

“Navikli smo na svakodnevicu sa velikim brojem turista koji prolaze kroz naše selo. Tokom ljeta to su hiljade ljudi”, konstatuje on.