Nastala je čudna situacija između Ministarstva socijalnog staranja i osoba sa invaliditetom u smislu da je usvojen Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, kao i to da je usvojen novi pravilnik Centara za socijalni rad u vezi sa ostvarivanjem prava na socijalna davanja sa jedne i perioda od avgusta u kome nije bilo komisija koje o tome odlučuju, sa druge strane.

Postoji linija koja se, po mom mišljenju, mora povući — ne kao granica, već kao prostor razumijevanja između sistema i ljudi.

Neću opravdavati činjenicu da komisije centara za socijalni rad, koje odlučuju o pravima osoba sa invaliditetom, nisu zasijedale od avgusta.

To nije sitnica. To su mjeseci u kojima su ljudi čekali i nosili teret neizvjesnosti.

Ali isto tako, ne treba ignorisati realnost. Crna Gora je ušla u proces usvajanja novog zakona o jedinstvenom vještačenju i izmjena pravilnika koji uređuju ostvarivanje prava na socijalna davanja.

Taj proces nije tehnički, on je suštinski u smislu većeg obima prava za osobe sa invaliditetom. On mijenja način na koji se procjenjuje invaliditet, ali i otvara prostor za širi obim prava i pravedniji pristup socijalnim davanjima.

Ako ćemo biti objektivni taj proces uopšte nije jednostavan, naprotiv vrlo je kompleksan iz više razloga. Tu dolazimo do ključnog pitanja, šta je veći problem, kašnjenje od nekoliko mjeseci ili sistem koji godinama nije bio dovoljno pravedan?

Ako će rezultat ovih promjena biti kvalitetniji pravni okvir, veća prava i dostojanstveniji položaj osoba sa invaliditetom, onda kašnjenje, iako neprijatno i teško, postaje manji problem u odnosu na ono što dobijamo dugoročno. Ali, i ovo je važno istaći, razumijevanje ne znači ćutanje. Institucije imaju obavezu da komuniciraju jasno, transparentno i na vrijeme. Ljudi imaju pravo da znaju zašto čekaju, koliko će čekati i šta mogu da očekuju.

Zato smatram da u ovom trenutku ne treba birati stranu.

Smatram da svi moramo biti odgovorni i objektivni. Treba razumjeti sistem kada pokušava da se unaprijedi, treba podržati promjene koje donose više prava. Ali stojim uz ljude koji ne smiju biti kolateralna šteta tog procesa, jer suština nije u tome da li se kasni nekoliko mjeseci, suština je da li konačno idemo naprijed.