Zaštino-ukrasni stubići su u odluci naznačeni kao „urbani mobilijar“, dok Kojičić smatra da kada su postavljeni po kolovozu oni predstavljaju prepreku, a ne ukras.

“Inicijativom se osporava član 16 Odluke o komunalnom redu Glavnog grada Podgorice – u dijelu koji „zaštitno-ukrasne stubiće“ tretira kao obično uređenje ulice, kao klupu ili saksiju, bez obzira na to gdje su i kako postavljeni”, kaže.

Problem, kako ističe, nije u tome što stubići postoje.

“Problem je u tome što se, kada se isti taj stubić postavi nasred kolovoza da bi spriječio ili usmjerio prolaz vozila, razdvojio saobraćajne trake ili onemogućio parkiranje i skretanje, on fizički ponaša kao saobraćajni znak ili prepreka – a ne kao ukras. Državni Pravilnik o saobraćajnoj signalizaciji tu istu vrstu prepreke već svrstava u posebnu kategoriju „opreme za smirivanje saobraćaja“ i zahtijeva da se za nju prije postavljanja izradi stručni saobraćajni projekat, po utvrđenim tehničkim standardima – baš kao za svaki drugačiji semafor ili znak na putu”, navodi Kojičić.

On dodaje da zvanični upravni postupak kojim Grad odobrava njihovo postavljanje vodi se, kako je rekao, kao za obično uređenje ulice jer se traži dokaz o registraciji i geodetska šema, ali saobraćajni projekat se ne pominje kao obavezan prilog.

“To ne dokazuje da projekat nikad nije urađen – pokazuje samo da ga taj postupak ne čini vidljivim, izričitim uslovom. Ono što ovu priču čini ozbiljnom nije samo pravna tehnikalija. I sama gradska preduzeća, u sopstvenim dokumentima, stubiće nazivaju različito – u jednom aktu „urbani mobilijar“, u drugom, u javnoj nabavci, „saobraćajni stubići“ po zvaničnoj evropskoj klasifikaciji saobraćajne opreme”, ukazuje profesor prava.

Kada je jedna advokatska kancelarija zvanično tražila da Grad dostavi dokumentaciju o tome da li su stubići uopšte ispunili svrhu zbog koje su 2019. postavljeni kao proba na svega dvije lokacije, zahtjev je, kaže on, vraćen kao „nepotpun“, bez suštinskog odgovora.

“U međuvremenu, ta „proba“ je, bez ikakve objavljene ocjene rezultata, prekrila cio grad. Inicijativa traži samo jedno – da se ono što na putu stvarno funkcioniše kao saobraćajna oprema – i pravno tretira kao saobraćajna oprema, sa projektom, standardom i odgovornošću koje zakon za to predviđa”, navodi Kojičić.

Napominje da je poruka inicijative jasna.

“Ne traži se da stubići preko noći nestanu, niti da Ustavni sud umjesto grada bira saobraćajnu politiku. Traži se da se prizna ono što bi svaki vozač odmah prepoznao – da ono što fizički funkcioniše kao saobraćajna oprema mora se i pravno tretirati kao saobraćajna oprema – sa projektom, standardom i odgovornošću koje zakon zahtijeva, a ne kao ukras kome pravila navodno ne važe. Dok se to ne dogodi, saobraćaj u Podgorici svakog dana odvija se pod režimom koji nije stručno provjeren, nije transparentan, i koji ni sam grad, po sopstvenom priznanju, više ne želi da zadrži”, navodi Kojičić.

Prepreke na desetinama lokacija

Jovan Kojičić ukazuje da su se stubići pojavili na desetinama lokacija, duž saobraćajnih traka, oko raskrsnica, na mjestima gdje traka odjednom postaje uža ili gdje se, bez jasne najave, mijenja uobičajeni pravac kretanja.

On navodi da je Komunalna policija 11. avgusta dobila nova ovlašćenja da direktno kažnjava nepropisno parkiranje.

“Gradonačelnik je javno rekao da Grad želi da fizičke prepreke zamijeni djelotvornijim kažnjavanjem i da se „oslobodi plastičnih stubića i ograda“ – drugim riječima, da mu, po njegovoj sopstvenoj ocjeni, stubići više nijesu potrebni kao rješenje. Kada Grad sam javno kaže da želi da ukloni ono što je postavio, to nije uzgredan komentar – to je priznanje da rješenje, uvedeno 2019. kao ogled na dvije lokacije, nikad nije bilo stručno ocijenjeno prije nego što se proširilo na cio grad, i da sada i sam grad to vidi kao problem, a ne kao uspjeh”, navodi Kojičić.