Broj osoba kojima je Sud za prekršaje u Podgorici naložio psihijatrijski tretman nije zanemarljiv. Tokom prošle godine takve odluke donijete su u 32 slučaja, dok ih je od početka ove bilo još deset. U najvećem broju slučajeva riječ je o tretmanu van bolnice.
“Tokom 2026.godine u 9 predmeta je izrečena zaštitna mjera obaveznog liječenja počinioca prekršaj na slobodi, a u jednom predmetu obavezno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.Tokom 2025.godine u 24 predmeta izrečena je zaštitna mjera obaveznog liječenja na slobodi učinioca prekršaja, dakle ambulantnog tipa, a u 8 predmeta izrečena je zaštitna mjera obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti“, kazala je Ana Bokan, sutkinja Suda za prekršaje u Podgorici.
U toj ustanovi trenutno boravi znatno više osoba nego što je predviđeno postojećim brojem kreveta. Evidentirano je 299 pacijenata sa tendencijom rasta, dok bolnica zvanično ima kapacitet od 233 mjesta.
Direktor Specijalne bolnice za psihijatriju „Dobrota“, prim. dr Jovo Đedović, kazao je da broj sudskih pacijenata u Crnoj Gori prethodnih decenija bilježi značajan porast.
“Prethodnih decenija u Crnoj Gori broj sudskih pacijenata ima značajnu tendenciju porasta i uglavnom prati trend prisutan u ostalim evropskim zemljama. Tokom ove godine u našoj bolnici je tretirano ukupno 169 sudskih slučajeva, od kojih se danas 144 nalazi u bolnici, a 25 je otpušteno“, naveo je Đedović.
Prema riječima Bokan primjetno je da se ove mjere najčešće izriču u predmetima iz oblasti zaštite od nasilja u porodici.
“U tim predmetima nasilje je često povezano sa zavisnošću OD upotrebe alkohola, opojnih droga i psihotropnih supstanci, a nešto ređe se javlja kao posljedica nekog trajnog ili privremenog duševnog oboljenja.“
Ono što počne kao sudska odluka, za neke prerasta u višegodišnji boravak u bolnici. Aktuelni prosjek hospitalizacije forenzičkih pacijenata prelazi dvije godine.
Kada je riječ o dužini hospitalizacije sudskih pacijenata Đedović je kazao da ona zavisi od vrste izrečene mjere, težine krivičnog djela, kao i drugih okolnosti.
“Kada govorimo o prosječnoj dužini hospitalizacije kod sudskih pacijenata, dva do četiri mjeseca su kod pacijenata sa zaštitnim mjerama upućenih od strane prekršajnih sudova i koji pored mjere bezbjednosti imaju izrečenu kaznu zatvora“, naveo je Đedović.
Kako je dodao, hospitalizacija kod pojedinih pacijenata traje i više godina.
“Više godina, kod počinilaca najtežih krivičnih djela protiv života i tijela za koje su propisane dugotrajne kazne zatvora, zatim kada postoji komorbiditet sa poremećajem ličnosti i u slučajevima nedostatka socijalne podrške“, kazao je Đedović.
Uprkos preopterećenosti, dodaje sutkinja Bokan, da do sada nisu imali slučaj da Dobrota odlaže prijem osobe kojoj je takav tretman određen.
“Činjenica o popunjenosti smještajnog kapaciteta, ne znači da je izvršenje zaštitne mjere opcionalno, niti da ustanova može odbiti izvršenje izrečene zaštitne mjere. Naročito iz razloga jer se zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izriče kao krajnja mjera, dakle kada zaista postoji visok stepen opasnosti“, navela je Bokan.
I dok broj osoba koje se upućuju na liječenje raste, najnoviji slučaj insistiranja na ponovnom vještačenju uračunljivosti jednog od vođa kavačkog klana, Slobodana Kašćelana, pokazuje koliko i složeniji sudski postupci dodatno opterećuju već prebukiranu Dobrotu.
