Oni napominju da je u skladu sa procjenom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), globalni rizik od ove epidemije ocijenjen kao nizak.
“Bolest se ne prenosi vazduhom, niti uobičajenim svakodnevnim kontaktom, već isključivo direktnim kontaktom sa tjelesnim tečnostima zaražene osobe, što dodatno ograničava mogućnost širenja van pogođenog regiona”, ističu iz IJZCG.
SZO je proglasila 17. maja 2026. godine epidemiju ebole izazvanu virusom bundibugyo u Demokratskoj Republici Kongo (DR Kongo) i Ugandi javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja (PHEIC) – najvišim stepenom uzbune predviđenim Međunarodnim zdravstvenim pravilnikom. Epidemija je u kontinuiranom porastu i zahtijeva pojačan oprez, prije svega zdravstvenih radnika i putnika.
“Institut za javno zdravlje Crne Gore prati situaciju i postupa u skladu sa Međunarodnim zdravstvenim pravilnikom (IHR) i preporukama SZO i Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) za ovakve situacije. To podrazumijeva kontinuirani epidemiološki nadzor, razmjenu informacija sa nadležnim međunarodnim tijelima, spremnost zdravstvenog sistema za rano otkrivanje, prijavu i zbrinjavanje eventualnih slučajeva, kao i pravovremeno informisanje javnosti. O svim promjenama relevantnim za zdravlje građana Institut će blagovremeno obavještavati javnost”, navode iz IJZ.
“Trenutni rizik za stanovništvo van pogođenog regiona je nizak. Putnicima koji se vraćaju iz DR Konga ili Ugande savjetuje se da, u slučaju pojave groznice ili drugih simptoma u roku od 21 dana po povratku, ne odlaze samostalno u zdravstvenu ustanovu, već da prethodno telefonom kontaktiraju nadležnu zdravstvenu službu i navedu podatak o putovanju. Preporučuje se izbjegavanje nepotrebnih putovanja u područja sa potvrđenim prenosom virusa. Pridržavati se osnovnih higijenskih mjera i pratiti isključivo zvanične izvore informacija”, preporuke su Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti IJZCG.
Bez putnih i trgovinskih ograničenja
SZO ne preporučuje uvođenje putnih ili trgovinskih ograničenja, niti zatvaranje granica. Umjesto toga, poziva na pojačan nadzor, izlazni skrining na graničnim prelazima i aerodromima u pogođenim zemljama, te na to da osobe sa sumnjom na zarazu i njihovi kontakti ne putuju, osim u slučaju medicinske evakuacije, saopšteno je iz IJZCG.
Oni su objasnili da je virusna bolest bundibugyo (BVD) težak i često smrtonosan oblik ebole.
“Riječ je o zoonozi čijim se prirodnim rezervoarom virusa smatraju voćni slijepi miševi, a do zaraze čovjeka dolazi kontaktom sa krvlju ili izlučevinama zaraženih životinja, nakon čega se virus prenosi sa čovjeka na čovjeka. Prenosi se direktnim kontaktom sa krvlju, tjelesnim tečnostima, organima ili kontaminiranim površinama od zaražene osobe. Posebno je pojačan u zdravstvenim ustanovama uz nedovoljnu zaštitu, kao i tokom nebezbjednih sahrana. Period inkubacije je od 2 do 21 dana. Osoba po pravilu nije zarazna dok se ne pojave simptomi. Simptomi su u početku nespecifični (groznica, umor, bol u mišićima, glavobolja, grlobolja), zbog čega se lako miješaju sa drugim oboljenjima; kasnije napreduju ka gastrointestinalnim tegobama, otkazivanju organa i, u dijelu slučajeva, krvarenjima”, navode iz IJZCG.
Smrtnost u prethodne dvije epidemije izazvane ovim virusom (2007. i 2012) kretala se između približno 30 i 50 odsto.
“Za razliku od ebole izazvane virusom zaire, za virus bundibugyo ne postoji licencirana vakcina, ni specifična terapija. Suzbijanje epidemije zavisi od ranog otkrivanja slučajeva, izolacije i potpornog liječenja, praćenja kontakata, bezbjednih sahrana i saradnje sa zajednicom. Rana potporna njega može spasiti život”, kazali su iz IJZCG.
