Dopis koji potpisuju Stefan Tatar, Mirko Žižić, Damjan Otašević, Darko Ašanin i Danilo Ljutić prenosimo integralno:
Dana 28. 6. 2026. godine, na Vidovdan, došli smo iz Crne Gore da prisustvujemo liturgiji u manastiru Gračanica, a potom parastosu kosovskim junacima na Gazimestanu.
Bez ikakvih nacionalnih obilježja, mirno i dostojanstveno prisustvovali smo parastosu, a po njegovom završetku krenuli ka izlazu iz memorijalnog kompleksa.
Skup je završen mirno i dostojanstveno, bez bilo kakvih neprimjerenih istupa ili provokacija upućenih prema pripadnicima organa bezbjednosti koji su obezbjeđivali skup. Napominjemo da, osim nas hodočasnika i pripadnika organa bezbjednosti, na prostoru kompleksa nije bilo drugih prisutnih lica, a naročito ne civilnih pripadnika albanskog naroda.
Međutim, na izlazu su nas, za nas potpuno neočekivano, pripadnici organa bezbjednosti izvukli iz mase i lišili slobode, ubacivši nas u kontejner u kojem su smještali veći broj lica, za koja se kasnije ispostavilo da su takođe bila lišena slobode.
Tada su nam stavili lisice, koje su stegli toliko jako da imamo podlive na rukama, potom su nas ubacili u kombi i odveli u stanicu policije.
Još tokom vožnje, Damjana Otašević su pripadnici kosovskih organa bezbjednosti tukli otvorenim šakama u glavu.
Odmah po dolasku u stanicu policije započela je tortura i prema ostatku privedenih državljana Crne Gore, koju su sprovodili pretežno mlađi policajci u civilu i uniformi, bez jasnih oznaka na odjeći.
Mirko Žižić je primio udarce pesnicom u stomak bez ikakvog razloga, a Danila Ljutića su izveli u posebnu prostoriju, gdje su ga tukli. Vratio se sa vidljivim tjelesnim povredama glave, koje su potvrđene ljekarskim izvještajem.
Povrede su dokumentovane ljekarskim izvještajima, kao i fotografskim i video-zapisima.
Sve vrijeme policajci su nas vrijeđali pogrdnim imenima i pokušavali da nas natjeraju da pjevamo „Kosovo Republika“. Nakon što smo to odbili, nasumično su izveli nekoliko momaka, fizički ih napali i tukli. I oni, koji nisu državljani Crne Gore, imaju dokumentovane povrede u ljekarskim izvještajima.
Tokom cijelog događaja nismo dobili apsolutno nikakvu pomoć, pa čak ni vodu, suprotno netačnim tvrdnjama policajaca koji su nas lišili slobode.
Od naše države Crne Gore tražimo da preduzme sve pravne i druge mjere, kako u Crnoj Gori tako i u međunarodnoj zajednici, u cilju zaštite našeg ličnog dostojanstva i ljudskih prava, ali i našeg fizičkog i duhovnog integriteta, s obzirom na nehumano postupanje i torturu kojoj smo bili izloženi od strane organa bezbjednosti.
Takođe dodajemo da smo na Kosovu već treći dan, da čekamo presudu bez dokumenata koja su nam oduzeta, a ostali smo i bez novca.
Ovo saopštenje smo 30. 6. 2026. godine uručili ambasadoru Crne Gore na Kosovu, gospodinu Bernardu Čobaju.
