“Ako zanemarimo udar groma i kvarove na energetskoj mreži kao moguće uzroke požara, ljudski faktor je gotovo uvijek taj koji ga izaziva – namjerno, nepažnjom ili neodgovornošću. Tu najviše spadaju paljenje vatre i otpada, naročito poljoprivrednih ostataka, loše održavanje prostora oko kuća i parcela, korišćenje vatrometa i brojne druge rizične aktivnosti na otvorenom. Na navedene uzroke nastanka požara nadovezuju se klimatske promjene koje pojačavaju uslove i razmjere njegovog širenja. Visoke temperature, dugotrajna suša, nedostatak padavina, niska vlažnost zemljišta, isušena vegetacija i jak vjetar, povećavaju količinu suvog gorivog materijala i brzinu širenja vatre, te ovih dana u Crnoj Gori, ali i u regionu i Evropi, od lokalnih požara prave događaje koje je veoma teško kontrolisati”, ističe Vojinović.

Dodaje da moramo konstatovati da smo ušli u eru takozvanih novih požara, koji postaju učestaliji, intenzivniji, prostorno rasprostranjeniji i čije posledice zahtijevaju sve duže periode sanacije.

“Podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare (EFFIS), kojim upravlja Zajednički istraživački centar Evropske komisije – JRC, pokazuju da je od početka ove godine do 13. avgusta u Evropskoj uniji izgorjelo 568.415 hektara, što je površina veća od Luksemburga. Ovogodišnja opožarena površina u EU više je nego dvostruko veća od dvadesetogodišnjeg prosjeka”, ukazuje naša sagovornica.

“Još 2024. godine najavljeno je da će država kupiti novi avion za gašenje požara. Kako se to nije desilo ni do početka požarne sezone ove godine, Vlada se opredijelila za zakup vazduhoplova tokom tri mjeseca. Budući da zakupljeni avion, ovih dana zajedno sa postojeća tri er traktora i helikopterima vojske pomaže u gašenju požara, to treba posmatrati kao korisnu, ali samo privremenu mjeru, jer zakup ističe već krajem avgusta. Umjesto toga, dugoročno rješenje isključivo je nabavka novih vazduhoplova dostupnih tokom cijele godine, koji će biti u vlasništvu države i koji će ojačati naš odgovor na rizike od požara, posebno ako se uzme u obzir konfiguracije terena Crne Gore i veliki broj teško dostupnih područja – ističe Vojinović.

Podsjeća da je Vlada informaciju o potrebi nabavke dva višenamjenska aviona i dva višenamjenska helikoptera usvojila tek u junu, kada je ljetnja sezona već počela.

– U tom dokumentu se potreba za novim vazduhoplovima obrazlaže, između ostalog, sve izraženijim posledicama klimatskih promjena, učestalijim i intenzivnijim požarnim sezonama i potrebom da Crna Gora poveća sposobnost reagovanja u vanrednim situacijama. Ovaj koncept nabavke ima smisla. Avioni omogućavaju brz dolazak na udaljena požarišta i veliki kapacitet izbacivanja vode, dok helikopteri imaju značajnu ulogu na nepristupačnim terenima, ali i u transportu interventnih timova, traganju i spasavanju i medicinskoj evakuaciji. Ipak, nadležni organi u našoj državi trebalo bi da definišu i rokove nabavke za sve ovo, uz model finansiranja, troškove održavanja, obuku i povećanje broja pilota i tehničkog osoblja i način na koji će nova flota biti integrisana sa postojećim kapacitetima MUP-a i Vojske Crne Gore”, naglasila je Vojinović.

Pored avijacije, kako je ukazala, ne smije se zanemariti ni potreba jačanja kopnenih snaga, odnosno vatrogasno-spasilačkih jedinica lokalnih službi zaštite i spasavanja.

“Naprotiv, njihovo jačanje moralo bi da bude prioritet, jer je riječ o ključnim operativnim jedinicama za gašenje požara i okosnici sistema zaštite i spasavanja. Oni su prvi na liniji odbrane, neposredno gase požare na terenu, štite stanovništvo, objekte i infrastrukturu i ostaju angažovani sve dok se požar ne lokalizuje i ugasi. Opremanje službi zaštite i spasavanja u velikoj mjeri zavisi od lokalnih samouprava, zbog čega postoje znatne razlike između opština. Takav model otvara pitanje da li bi država morala da obezbijedi dodatno finansiranje tamo gdje lokalni budžeti nijesu dovoljni. Upravo ovih dana, vatrogasci, pripadnici službi zaštite i spasavanja, vojske, policije i ostali koji na terenu imaju veliko operativno iskustvo i danonoćno djeluju na gašenju požara zaslužuju puno priznanje svih nas”, naglašava Vojinović.

Izvršna direktorica nevladine organizacije Grin houm Azra Vuković smatra da se građani moraju mnogo više edukovati, jer izlazak vatrogasaca na teren uglavnom zavisi od informacija koje dobijaju od lokalnog stanovništva.

“Građani moraju biti odgovorni i dati tačne informacije kako ljudski i materijalni resursi ne bi bili angažovani tamo gdje nijesu najpotrebniji”, kaže Vuković za “Dan”.

Prema njenim riječima, toplotni talasi su vidljivi i jedan od najbolje potvrđenih efekata klimatskih promjena.

“Ekstremno visoke temperature su češće i duže, što izaziva sušenje vegetacije i gomilanje gorivog materijala, čime se povećava rizik od nastanka požara. Nažalost, i ove godine bilo je pitanje dana kada će buknuti serija požara u Crnoj Gori. U ovakvim klimatskim uslovima, kada sedmicama nismo imali ozbiljnije padavine, ogroman je rizik od nastanka požara i njihovog širenja. Ako znamo da je ljudski faktor u najvećem broju slučajeva razlog za nastanak požara – što direktno, što indirektno, onda je jasno da građani, ali ni donosioci odluka u Crnoj Gori, nisu svjesni ozbiljnosti rizika od požara u ovakvim klimatskim promjenama.

Ukazuje da je jedan od faktora koji doprinosi širenju požara svakako i napuštanje sela i poljoprivrednog zemljišta, čime se nekada obradive površine pretvaraju u zaraslu vegetaciju koja postaje gorivo za širenje požara.

“Nažalost, ne održavamo adekvatno ni putne pojaseve, kako od biomaterijala koji je gorivo za širenje požara, tako ni od otpada, koji često može biti uzrok nastanka požara. Ne održavamo adekvatno ni elektro-energetsku infrastrukturu, što je takođe značajno za preveniranje požara. Iako je nesporna potreba da budemo spremni za gašenje požara i da u tom smislu naše službe raspolažu odgovarajućom opremom i ljudskim resursima, veoma je važno raditi na prevenciji nastanka i širenja požara. To zahtijeva ozbiljna finansijska ulaganja i edukaciju građana, ali i njihovo kažnjavanje kada postupaju na način koji povećava rizike od nastanka požara. Jednako tako, neizvršavanje obaveza institucija koje su zadužene za određene aktivnosti, a koje su u direktnoj vezi sa rizikom od nastanka i širenja požara, kao što je održavanje putnih pojaseva i elektro-energetske infrastrukture, treba da bude kažnjivo”, kazala je Vuković i istakla da se i države članice Evropske unije, sa mnogo većim kapacitetima, bore sa požarima.

Upravljati rizicima 12 mjeseci

Kako ukazuje Ivana Vojinović, ako želimo da izgradimo održiv sistem upravljanja rizikom od požara u Crnoj Goru, nije dovoljno da govorimo samo o nabavci vazduhoplova i vatrogasnih vozila, jer se oni aktiviraju kada vatra već nastane.

” Izgradnja održivog sistema zasniva se na prevenciji, tj. sprečavanju nastanka novih rizika od požara, a na šta odgovor treba da daju svi subjekti sistema zaštite i spasavanja, koji su prepoznati u zakonu, kako bi se smanjila izloženost stanovništva i infrastrukture. Zato se u Crnoj Gori prava politika upravljanja rizikom od požara mora voditi tokom svih dvanaest mjeseci, a ne samo tokom tzv. požarne sezone. Izazivanja požara treba sankcionisati strože i efikasnije”, naglašava Vojinović.

Posebno ukazuje na potrebu jačanja savremenih sistema ranog otkrivanja rizika i ranog upozoravanja (npr. termo i optičke kamere koje rade na principu vještačke inteligencije, satelitsko praćenje i dronovi), obučene i dobro opremljene službe, mnogo preciznije lokalne prognoze vremena, naročito kretanja vjetra u rizičnim danima.

“Kako bi se smanjila ranjivost teritorije Crne Gore na potencijalne požare 2027. godine, obavezno bi bilo, na osnovu ovogodišnjih požara, izraditi integrisanu procjenu ekološke, ekonomske i društvene štete. Prvi korak trebalo bi da bude izrada detaljne mape opožarenih područja, uključujući opožarenu površinu, tip zemljišta i vegetacije, zahvaćena zaštićena područja, broj ugroženih objekata i stanovnika, štetu na objektima i infrastrukturi, izgubljena staništa životinja, promjene sastava ekosistema, širenje invazivnih vrsta i sl”, zaključuje Vojinović.