Privredni sud Crne Gore priznao je, u postupku izvršenja arbitražne odluke Londonskog suda za međunarodnu arbitražu, da “Sveti Stefan Hoteli” AD Budva i Ministarstvo ekonomskog razvoja isplate kompaniji “Adriatic properties” 522 hiljade britanskih funti, odnosno oko 620 hiljada eura na ime advokatskih troškova. Apelacioni sud je odbio žalbu Budvanske rivijere kao neosnovanu i potvrdio stav Privrednog suda.

Odlukom Ustavnog suda, kako jre navedeno, utvrđeno je da su sudovi propustili da ispitaju suštinsko pitanje, da li se radi o sporu u kojem je predviđena isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa, imajući u vidu da se predmet spora odnosi na zakup nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Crne Gore.

Privredni i Apelacioni sud Crne Gore u svojim odlukama naveli su da je riječ o sporu sa elementom inostranosti, odnosno jer jednu ugovornu stranu čini više pravnih lica sa sjedištem u inostranstvu, navodeći da je Ugovorom o zakupu iz 2007. godine definisano da će se svaki spor koji ne bude riješen međusobnim dogovorom, rješavati pred Londonskim sudom za međunarodnu arbitražu.

Ustavni sud ocjenjuje da je izostala ocjena u pogledu isključive nadležnosti sudova Crne Gore, kao razloga za odbijanje priznanja strane arbitražne odluke, na šta sud pazi po službenoj dužnosti.

“Naime, i Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka i Zakon o arbitraži, sadrže dva uslova koji se ispituju po službenoj dužnosti, a tiču se podobnosti predmeta spora za rješavanje arbitražnim putem i javnog poretka”, predočeno je.

Privredni i Apelacioni sud nijesu cijenili, navodi se u odluci Ustavnog suda, odredbe Njujorške konvencije i Zakona, gdje se kao uslov za priznanje strane arbitražne odluke koji se ispituje po službenoj dužnosti cijeni da li je riječ o sporu koji se po pravu Crne Gore može rješavati arbitražom, već su omogućili da se putem prorogacije strane arbitraže faktički i formalno derogira isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa.

“Ključno pitanje u ovom predmetu je da li je spor podoban da bude podvrgnut arbitraži, što su sudovi propustili da ispitaju u suštini, u smislu ocjene da li je makar jedna od stranaka arbitražnog sporazuma fizičko ili pravno lice sa prebivalištem/sjedištem u inostranstvu, iako je podnosilac ustavne žalbe upravo na tu činjenicu ukazivao tokom sudskog postupka”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Ustavni sud je posebno ukazao da sudovi nijesu cijenili činjenicu da su kao ugovorne strane Ugovora o zakupu isključivo navedene Hotelska grupa Budvanska rivijera AD Budva, kao zakupodavac, i Adriatic Properties doo Budva, kao zakupac, koji su pritom domaća pravna lica sa sjedištem registrovanim u Crnoj Gori, dok je pravno lice Aidway Investments Limited, registrovan na Britanskim Djevičanim ostrvima, u ugovoru označen kao garant.

Za Ustavni sud je ustavnopravno neprihvatljiv stav Apelacionog suda da je riječ o arbitražnoj odluci koja se odnosi na određivanje troškova privremene mjere, nezavisno od osnovnog ugovora iz kojeg je suštinski proistekao, jer je shodno Zakonu o međunarodnom privatnom pravu propisana isključiva nadležnost suda Crne Gore u kojima je predmet stvarno pravo ili zakup na nepokretnosti ako se nepokretnost nalazi u Crnoj Gori.

“Samim tim ni sporedni troškovi koji nastanu povodom zakupa ili svojine na toj nepokretnosti ne mogu se posmatrati izolovano”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

U rješenjima Privrednog i Apelacionog suda izostala je pravna analiza mjerodavnih odredaba Zakona o arbitraži i Zakona o međunarodnom privatnom pravu u dijelu postojanja isključive nadležnosti suda Crne Gore u sporovima povodom zakupa nepokretnosti koje se nalaze u Crnoj Gori, kao i kada su strane ugovora o zakupu domaća pravna lica, te eksplicitne odredbe Zakona o arbitraži koja propisuje da se arbitraža ne može sprovoditi kad je drugim zakonom propisano da se pojedini sporovi ne mogu rješavati arbitražom.

Zakonom o međunarodnom privatnom pravu propisana je isključiva nadležnost pravosuđa Crne Gore kada su u pitanju sporovi povodom zakupa nepokretnosti koje se nalaze u Crnoj Gori. Na to ukazuje i praksa Vrhovnog suda koji je u jednom revizijskom predmetu iz maja 2024. godine naveo da postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore u odnosu na stvarna prava i prava iz zakupa nepokretnosti koja se nalazi u Crnoj Gori.

Ustavni sud je utvrdio da je u postupku pred Apelacionim sudom došlo do povrede prava na pravično suđenje, jer nije na jasan i eksplicitan način analizirao odredbe procesnog prava i primijenio ih na konkretan slučaj.

Da su primjedbe koje je “Budvanska rivijera” isticala pred redovnim sudovima zaista bile razmatrane, mogle su biti odlučujuće za ishod predmeta, pa su kao takve zahtijevale ubjedljiv i argumentovan odgovor.

Ustavni sud je ukinuo rješenje Apelacionog suda zbog povrede prava na pravično suđenje, vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje, u skladu sa pravnim stavovima izraženim u odluci.