Od 1946, kada su dobile pravo glasa, pa sve do danas, žene u Crnoj Gori se polako, ali sigurno bore za svoje mjesto na političkoj sceni. Ipak, na tom putu susreću se sa brojnim izazovima – suočene su sa predrasudama da su zbog svog pola nepodobne za bavljenje ovim poslom, da im je umjesto na pozicijama odlučivanja, mjesto u kući. Čini se da društveni ambijent u Crnoj Gori nije baš podoban za žene u politici.

U Crnoj Gori nikada u istoriji nismo imali ženu na čelu države, a trenutno nema nijedne ni među predsjednicima opština. Ideja o pripadnici ljepšeg pola na vodećim pozicijama odlučivanja izgleda nije tako privlačna za Crnogorce, pa se tako ženama još pripisuje da su slabe i emotivne, te da zbog toga politika nije pravo zanimanje za njih.

Od žene se danas očekuje mnogo toga-da bude uspješna majka, supruga i domaćica, a da, sa druge strane, ima dobre poslovne rezultate. Baviti se politikom kao žena zahtijeva puno truda i odricanja, a najteže je uskladiti privatne i poslovne obaveze. Često se i iz najbližeg ženinog okruženja mogu čuti kritike i obeshrabrujući komentari na račun njene političke aktivnosti, te se stiče utisak da joj se zamjera da, zbog posla, zanemaruje i zapostavlja ulogu majke i porodične žene.

Iako čine više od 50 odsto stanovništva, te više od polovine biračkog tijela, žene u Crnoj Gori se još bore za aktivno biračko pravo-da budu birane na pozicije odlučivanja. Uprkos tome što je pred njima dug put dokazivanja i borbe za ravnopravnost – žene u crnogorskom parlamentu postale su simbol snage, elokvencije i borbe protiv predrasuda.

Zamolili smo sagovornice da, između ostalog, navedu primjere svjetskih ili domaćih političarki koje izazivaju njihovo divljenje. Šta su nam sve kazale – pogledajte u prilogu.