“Nekako mi je išlo lagano, vjerovatno zato što sam radila sa ljubavlju. Bila sam odgovorna, a imala sam neku genetsku predispoziciju, mislim na glasovne kvalitete, što je dar prirode. To su komponente koje su uticale, to je bio vjetar u leđa. Prihvatili su me u startu”, kazala je ona.
Njena ljubav prema jeziku i govoru nije se završavala pred mikrofonom. Posvetila se mentorstvu, prenoseći znanje mladim spikerima, novinarima i voditeljima, učeći ih ne samo pravilnoj dikciji, već i odgovornosti koju javna riječ nosi.
“Znate kako, osnovno je moje vrijeme bilo govorna kultura, nivo obrazovanja, jezička kultura, osjećaj za tekst. Morali smo da osjćamo tekst, ne možemo svaki tekst na isti način čitamo. Ne možemo informativu, ne možemo humoristički, ne možemo saopštenja sa sjednica na isti kalup, morali smo se prilagođavati. To je zanat, zanat koji se uči radom. Uvijek je bilo, ko hoće da uči i da prihvati, imam krilaticu da talenat bez rada ne znači ništa, ali rad bez talenta itekako može da urodi plodom. Imamo mnogo profesionalaca koji nisu bili u startu talentovani, ali tokom rada i nadgradnje, ona je jako bitna.. Svakoga dana se učimo, evo poslije toliko godina i rada sa mladima i susreta, meni ne smeta da nekog mladog novinara pitam za izraz, koji je meni stran da pitam da mi prevedu šta to znači. Moramo raditi na sebi, pogotovo vi mladi. Nešto vi naučite od mene, nešto ja od vas i tako se dopunjavamo”, naglasila je ona.
U vremenu kada su brze i često površne informacije postale dominantne, ostala je vjerna principima tačnosti, smirenosti i dostojanstva. Upravo ti principi danas su ključni za mlade, koji se suočavaju s izazovima brzo širećih dezinformacija i senzacionalističkih sadržaja.
“Vrlo često se objavljuju neprovjerene stvari, pojavljuju se svakakve vijesti. Ako vi niste spremni da provjerite sa nekoliko izvora, to može da se proda mojoj generaciji, ali mladima ne. Mladi treba da budu samo u trendu, stalno da prate, da uče. Jedino tako mogu da se bore”, dodala je ona.
Kovijanić ističe da budući čuvari medijskog prostora, moraju naučiti kako da balansiraju između brzine,preciznosti i tačnosti, kako da budu odgovorni u prenošenju informacija i kako da svojim glasom i stavom zadrže povjerenje publike.
” Znate kad imate gosta i novinar koji se pripremio za razgovor i ušao u materiju, to se vidi. On kroz razgovor prihvata, kanališe i šalje povratnu informaciju. Novinar koji je samo dobio pitanja, i samo pročita pitanje da mu se odgovor i prelazi na naredno pitanje, automatski se predstavlja kao neko ko nema pojma o tome i samo da završi posao, to je propao razgovor. Mogu da zamislim kako se gost osjeća ako nema taj protok i konverzaciju koja može da teče spontano”, dodala je ona.
Prisjetila se i brojnih izazova, ali i stresnih situacija sa kojim se suočila, a jedan od takvih bio je kada je vodila dnevnik usred zemljotresa.
“I to je jedan od događaja stresnih. Bio je zemljotres i ja sam čitala u 15 sati novosti dana, počelo je da ljulja i ja sam nastavila da čitam kao da se ništa ne događa. Kad sam završila svoj dio, srce je lupalo, ruke su se tresle. Bilo je svega, bilo je tekstova kada su se dešavala politička previranja, kada sam 40 minuta čitala politička saopštenja. Tu sam bila među boljima, imala sam treninge, radila sam po šest sati časopise za slijepe. Radili smo subotom od devet do 19 sati i nedjeljom od devet do 16,17 popodne. To mi je koristilo kao glasovni trening i pomagalo mi je u ovakvim situacijama”, nagasila je ona.
Iako je u penziji, i dalje je snažan oslonac, dobar učitelji i nadahnuće mladim generacijama, pokazujući im šta znači biti istinski posvećen svom pozivu.
“Ovo je najljepši posao koji se može zamisliti, ja posle toliko godina i dalje sam sa vama, sada sa mladima. Pričinjava mi zadovoljstvo, volim mlade, prihvatam ih, ništa mi nije teško. Volim kad sretnem mlade ljude koji hoće da uče, samo treba raditi na sebi”, savjetuje ona.
Rosanda Kovijanić nije bila samo vrhunska spikerka – ona je simbol profesionalizma i posvećenosti jeziku. Njen glas nije bio samo zvuk, već oslonac, putokaz i inspiracija. I iako vrijeme prolazi, neki glasovi ostaju vječni. Njen je jedan od njih.
Mirjana Muratović
