“Ovaj manastir je karakterističan je po tome što je stariji od Morače. Postoji dokument da je on negdje od 1168. godine, a Morača je malo kasnije, a kako manastir postoji od 2007. godine. Karakterističan je po tome što je posvećen Svetom Nikoli i što zaista ovdje, ko god dođe prvi put osjeti takvu blagodat njegovu. Tako da niko odavde ko dođe ne ode, a da ne osjeti neku milost i blagost“, istakla je igumanija Lidija.

Mještani, kaže, pomažu manastir.

“Ne bi me sigurno nikad odbili da im nešto tražim, ali nema potrebe, jer mi omladina dolazi. Sveti Nikola je baš jednu veliku zajednicu ovdje stvorio od mladih, tako da ja se ne osjećam usamljena“, navela je Idumanija.

Veliki petak, naglašava, za vjernike predstavlja spasenje.

“Da nam nije Gospoda, da on nije uzeo grijehe za nas i da nije vaskrsao, bi li mi živi posle smrti – ne bismo. Tako da je Veliki petak za mene baš to, spasenje naše, obnavljamo se“, ističe igumanija.

Naglašava važnost posta, kao pripremu duše za primanje svete tajne pričešća.

“Sami post je Bog po meni, što ja osjećam dao da se mi prečistimo. Četiri puta godišnje imamo četiri posta: dva velika i dva manja, da se organizam prečisti, to je zdravlje“, naglašava igumanija Lidija.

Navodi da sjutra veče imaju ponoćnu Liturgiju i da će doći dosta naroda.

“Posle imamo posluženje, družimo se do zore“, ističe igumanija.

O vaskrsenju svjedoči iz vlastitog iskustva.

“Koja je to Radost, to je Vaskrsenje naše. Ja lično iz svoga života mogu da kažem, s obzirom da je i mene Gospod vaskrsao poslije šest sati smrti, da stvarno posle ima života, ali ovaj život na zemlji je naša škola hoćemo li mi zaraditi da idemo kod Gospoda“, kazala je igumanija Lidija.

Jovana Lazović je za ovaj manastir saznala prije tri godine, a današnje poslušanje, koje, kako kaže, omladinu uči trpljenju i strpljenju, bilo je farbanje jaja.

“Došla sam, mislila sam da je to prvi i poslednji put da ću doći. Posle toga, sama jačina sveca priziva. Posle toga sam počela da dolazim sve češće i češće da pomažem, upoznajem ljude, stvaram prijateljstva“, navodi Lazović.

Nekada saborna crkva Bratonožića, danas je manastir na koji su ponosni.

Manastir je iz 12 vijeka, jedna od najstarijih crkava u našoj zemlji, što bi rekli, rušen je više puta, obnavljan, tako da je u zadnje vrijeme obnovljen manastir i sija u punom sjaju“, naglasio je mještanin Jovo Vučeljić.

Vučeljić ističe da tu sija Gospod Bog i Sveti Nikola da se nadaju da će i u buduće biti što više naroda, i vjernog i nevjernog.

“Ali ko dođe, onda je vjeran“ naglašava Vučeljić.

Farbanje jaja spada u najstarije hrišćanske običaje, a prvo koje se ofarba – čuvarkuća, ostaje u kući do narednog Vaskrsa.