U vremenu ubrzanog razvoja vještačke inteligencije, smatra da će ljudsko rasuđivanje i lična odgovornost postati još važniji. Autentičnost jednog mjesta ne zavisi samo od njegovog izgleda, već i od toga koliko se prilikom njegovog razvoja poštuju istorija i karakter sredine, smatra  Mohamed Alabbar, osnivač kompanija Emaar i Noon.

Prema njegovim riječima, ljudi možda ne mogu uvijek precizno da objasne zbog čega im neki prostor djeluje autentično, ali vrlo lako prepoznaju kada to nije slučaj.

Isti princip, kaže, važi i u poslovanju. Ugled kompanije rijetko nastaje zahvaljujući jednom velikom potezu. Mnogo češće gradi se neprimjetno, kroz stotine svakodnevnih odluka koje ne dospijevaju u izvještaje niti privlače pažnju javnosti.

To može biti odluka da se izabere kvalitetniji materijal iako bi jeftiniji vjerovatno zadovoljio osnovne potrebe, da se otvaranje nekog objekta odloži zato što radovi još nijesu na željenom nivou ili da se odgovori klijentu koji ima problem godinama nakon završene prodaje.

Upravo takvi postupci, smatra Alabbar, predstavljaju temelje na kojima nastaju uspješne kompanije.

Ugled počiva na kvalitetu i povjerenju

Za Alabbara se reputacija zasniva na tri ključna principa – kvalitetu, povjerenju i poštovanju date riječi. On isti obrazac prepoznaje i kod država. Kao primjer navodi Ujedinjene Arapske Emirate, za koje kaže da povjerenje investitora nije nastalo samo zahvaljujući aerodromima, infrastrukturi ili prepoznatljivom horizontu gradova.

Ti rezultati su, prema njegovom viđenju, samo vidljivi izraz mnogo dubljeg procesa.

Povjerenje je građeno godinama kroz dosljednost, transparentnost i stalnu težnju ka napretku. Reputacija države, baš kao i kompanije, stvara se strpljivo i mora se pažljivo čuvati, jer ju je nakon narušavanja teško obnoviti. AI ubrzava posao, ali ne može da odredi vrijednosti

Razvoj vještačke inteligencije, smatra Alabbar, ne umanjuje značaj ovih principa. Naprotiv, mogao bi ih učiniti još važnijim. AI će, prema njegovoj procjeni, pomoći kompanijama da rade brže, efikasnije i da donose odluke na osnovu većeg broja informacija. I sam, kaže, tehnologiju koristi i prihvata sa entuzijazmom.

Međutim, kako alati vještačke inteligencije postaju dostupni svima, ljudska procjena dobija još veću vrijednost. Tehnologija može pomoći u analizi poslovanja ili pregledu projekta, ali ne može umjesto čovjeka odrediti standarde koje želi da poveže sa svojim imenom.

Ta odgovornost, naglašava Alabbar, ostaje lična.

Ono što ostaje iza čovjeka

Govoreći o nasljeđu, Alabbar ističe da je s godinama sve svjesniji prolaznosti poslovnih rezultata. Zgrade vremenom postaju dio svakodnevnog gradskog pejzaža, dok finansijski rezultati završavaju u istorijskim evidencijama. Ono što ljudi, prema njegovim riječima, zaista pamte mnogo je jednostavnije.

Pamte da li je neko održao riječ, da li mu je bilo dovoljno stalo da obrati pažnju na detalje i da li je opravdao povjerenje koje mu je ukazano. Zato Alabbar zaključuje da najveća investicija jednog poslovnog čovjeka nije njegov naredni projekat.

Najvažnija investicija je ime koje ostavlja iza sebe.

Tekst predstavlja četvrti dio serijala „Beyond Profit“, koji se u 12 nastavaka objavljuje na platformi The Buzz. U serijalu Alabbar iznosi lična razmišljanja o liderstvu, nasljeđu, tehnologiji i vrijednostima koje, prema njegovom uvjerenju, imaju veći značaj od samih finansijskih rezultata.