„Sektori energetike, prerađivačke industrije i poljoprivrede nude realnu priliku za smanjenje tog rizika i povećanje otpornosti naše ekonomije“, ističe Drakić.

Ona napominje da je tokom 2024. godine došlo do usporavanja crnogorske ekonomije, što je reflektovano i u stopi rasta koja je za devet mjeseci iznosila tri odsto.

„Iako crnogorska ekonomija pokazuje određene pozitivne trendove, posebno na tržištu rada, izazovi poput usporavanja rasta, stagnacije u turizmu i fiskalnih pritisaka zahtijevaju pažljivo praćenje i adekvatne mjere ekonomske politike kako bi se osigurao održiv razvoj u narednom periodu“, poručila je Drakić u razgovoru za naš portal.

Konstatovala je da pristup finansijama ostaje jedno od ključnih pitanja za preduzeća u Crnoj Gori, te da privreda ima velika očekivanja od osnivanja Garantnog fonda i Razvojne banke.

Koje su prednosti, a koje su mane što je crnogorska ekonomija bazirana na mikro, malim i srednjim preduzećima?

Crnogorska ekonomija se u velikoj mjeri oslanja na mikro, mala i srednja preduzeća (MMSP), koja čine 99,7% ukupnog broja aktivnih poslovnih subjekata, generišu 64% poslovnog prihoda i 67% dobiti, te zapošljavaju čak 88% zaposlenih u privredi. Ova preduzeća su, bez sumnje, okosnica privrede i ključni akteri u razvoju konkurentnog ekonomskog sistema.

U Evropskoj uniji, MMSP čine 99% preduzeća, generišu 56% dodate vrijednosti i zapošljavaju 66% radne snage, dok npr. u Srbiji, MMSP čine 99,8% preduzeća, generišu 60% prihoda i zapošljavaju 75% radne snage. Iako je struktura MMSP u Crnoj Gori u skladu sa globalnim trendovima, njihova uloga u privredi je još izraženija, što dodatno naglašava potrebu za jačanjem podrške.

Prednosti ovakve strukture ogledaju se u fleksibilnosti i prilagodljivosti manjih preduzeća, koja brže reaguju na tržišne promjene i inovacije. Njihovi manji kapitalni troškovi podstiču preduzetnički duh i diversifikaciju ekonomske aktivnosti, čime doprinose dinamičnosti tržišta. MMSP često popunjavaju tržišne niše, kreirajući dodatnu vrijednost i otvarajući radna mjesta u lokalnim zajednicama.

Međutim, oslanjanje na MMSP donosi i određene izazove. Njihova veličina ih čini ranjivijim na eksterne šokove, što se jasno pokazalo tokom pandemije COVID-19, kada su mnoga preduzeća bila primorana da obustave poslovanje usljed pada potražnje i ograničenog pristupa finansiranju. Stopa preživljavanja MMSP tokom pandemije u EU iznosila je 77%, dok je u Crnoj Gori bila oko 65%, što ukazuje na veću ranjivost crnogorskih preduzeća.

Pored otežanog pristupa finansijama, MMSP u Crnoj Gori se suočavaju sa administrativnim barijerama, visokim parafiskalnim nametima i slabijim kapacitetima za razvoj inovacija. Njihova otpornost na krize slabija je u poređenju sa većim kompanijama, dok pristup savremenim tehnologijama i tržištima često zavisi od eksternih izvora finansiranja i institucionalne podrške, koja je na znatno nižem nivou nego u EU.

Iako MMSP predstavljaju stub crnogorske ekonomije, njihova dugoročna održivost zavisi od stvaranja povoljnijeg poslovnog ambijenta, prilagođenog njihovim potrebama. Jačanje podrške kroz olakšan pristup finansijama, smanjenje administrativnih prepreka, digitalizaciju poslovanja i podsticaje za inovacije može omogućiti da MMSP ne samo prežive, već i postanu pokretač održivog ekonomskog razvoja.

Koje mjere su neophodne u cilju diversifikacije crnogorske ekonomije?

Nosilac razvoja crnogorske ekonomije godinama unazad je sektor turizma i on će zbog komparativnih prednosti kojima raspolažemo biti važan činilac ukupne ekonomske aktivnosti i u budućnosti. Međutim, oslanjanje na turizam kao glavni pokretač privrede predstavlja rizik u dugoročnom smislu, posebno u uslovima globalne ekonomske nesigurnosti. Sektor energetike, prerađivačke industrije i poljoprivrede, nude realnu priliku za smanjenje tog rizika i povećanje otpornosti naše ekonomije.

Naime, određene vrste roba, kako poljoprivrednih, tako i industrijskih, Crna Gora ne može da proizvodi i mora ih uvoziti, ali jasno je da postoji veliki potencijal za razvoj proizvodnje organske ili hrane visokog kvaliteta, električne energije iz obnovljivih izvora (sunce, vjetar, voda), te različitih segmenata prerađivačke idustrije (prehrambena, pića, drvoprerada…). ICT sektor se od pandemije covid 19 ubrzano razvija i raste, ali još važniji je potencijal ovoga sektora leži u činjenici da digitalna transformacija društva može značajno ubrzati rast svih drugih sektora privrede. To je identifikovano u Strategiji pametne specijalizacije koja je model koji bi trebalo slijediti i dodatno razmotriti uključivanje novih sektora kao prioritetnih u kojima postoji potencijal za unapređivanje tehnologije i inovacije.

Za uspješnu diversifikaciju crnogorske ekonomije potrebno je zajedničko djelovanje donosilaca odluka, akademske i naučne javnosti, te poslovne zajednice. Najprije je neophodno postići konsenzus navedenih aktera i usvojiti “krovni” razvojni dokument, te s njima uskladiti i uvezati horizontalne i sektorske strateške dokumente. Ovaj korak je veoma važan jer se njime utvrđuje dugogodišnji razvojni put naše zemlje, sa kojeg se neće skretati i kojem će svi doprinositi u okviru svojih ovlašćenja i mogućnosti. Zatim, veoma važno je adaptirati zakonodavni i institucionalni okvir, na način da bude što jednostavniji za razumijevanje i implementaciju od strane privrede, te znatno podići efikasnost administracije. Dakle, potrebno je unaprijediti poslovni ambijent i otkloniti biznis barijere, te rasteretiti privredu visokih, a nekada i nepotrebnih davanja ili birokratskih procedura, jer gubljenje vremena je ekvivalentno gubljenju novca.

Treći korak proizilazi iz prethodnih, odnosno iz jasno postavljenih ciljeva trebalo bi da proizilaze planovi i konkretne aktivnosti. Već sada je širokoj javnosti poznato da su neophodne značajne investicije države u infrastrukturu (saobraćajnu, energetsku, komunalnu itd.), ali se postavlja pitanje šta treba raditi prvo jer država nema novca da napravi sve u istom periodu, već mora raditi sukcesivno. Upravo zbog toga je važno imati koncenzus u vezi prioriteta i plana realizacije. Na taj način država oskudne resurse alocira na optimalan način, a privreda i cjelokupna zajednica zna šta može da očekuje i da se adekvatno priprema.

Dakle, diversifikacija ekonomije je dugogodišnji proces, koji zahtijeva transparentnost, inkluzivnost i sinergiju, kako bi potencijali i oskudni resursi bili adekvatno valorizovani.

Kako ocjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori?

Tokom 2024. godine došlo je do usporavanja crnogorske ekonomije što je reflektovano i u stopi rasta koja je za devet mjeseci iznosila 3,0%. Rast je dominanto bio vođen domaćom potrošnjom, podstaknutom reformom poreske politike, ali je usporen povećanjem trgovinskog deficita registrovanom na tekućem računu platnog bilansa.

U posmatranom periodu inflacija je bila u opadajućem trendu što je rezultiralo godišnjom stopom od 3,3%, sa osjetno nižim stopama u drugom polugodištu. Ukupan priliv stranih direktnih investicija bilježi rast od 3%, dok je udio ulaganja u nekretnine smanjen za nekoliko procentnih poena.

U 2024. godini nastavljeni su pozitivni trendovi na tržištu rada. Ostvaren je rekordno visok broj prosječno zaposlenih lica (257,4 hiljada), što je slučaj i sa prosječnim zaradama (1.083 eura bruto i 876 eura neto).

Pozitivna kretanja zabilježena su u unutrašnjoj trgovini, građevinarstvu i većini vidova saobraćaja, dok su negativna kretanja zabilježena u šumarstvu i industriji, posebno u sektoru snabdijevanja električnom energijom, gasom i parom. Najviše zabrinjava stagnacija crnogorskog turizma kao vodeće privredne grane što potvrđuje ostvareni broj dolazaka i noćenja turista tokom 2024. godine, kao i pad prihoda.

Iako crnogorska ekonomija pokazuje određene pozitivne trendove, posebno na tržištu rada, izazovi poput usporavanja rasta, stagnacije u turizmu i fiskalnih pritisaka zahtijevaju pažljivo praćenje i adekvatne mjere ekonomske politike kako bi se osigurao održiv razvoj u narednom periodu.

Šta konkretno treba raditi u cilju unapređenja poslovnog ambijenta?

Unapređenje poslovnog ambijenta zapravo predstavlja unapređenje stabilnosti, predvidivosti i transparentnosti okruženja, čime se olakšava pokretanje i razvoj poslovanja, smanjuju administrativne prepreke i podstiču inovacije, što zajedno stvara uslove za efikasnije poslovanje, veće investicije i dugoročni privredni rast.

Ključni preduslov za to je uspostavljanje jasnih regulatornih okvira, stabilnih ekonomskih politika i transparentnog donošenja odluka. Privrednici moraju imati sigurnost da se propisi neće mijenjati bez prethodnih konsultacija i da će imati dovoljno vremena da prilagode svoje poslovanje novim uslovima. U tom kontekstu, kontinuiran i otvoren dijalog između poslovne zajednice i donosilaca odluka igra ključnu ulogu. Kroz redovne konsultacije i razmjenu mišljenja, moguće je bolje razumjeti potrebe privrede i oblikovati politike koje podstiču ekonomski rast, umjesto da ga sputavaju.

Pristup finansijama ostaje jedno od ključnih pitanja za preduzeća u Crnoj Gori, posebno za startape i MMSP, koja često nemaju dovoljno kapitala za rast i razvoj. Privreda ima velika očekivanja od osnivanja Garantnog fonda i Razvojne banke, kao nasljednika IRF-a, koji bi kroz povoljne kreditne linije omogućili preduzećima lakši pristup potrebnim sredstvima. Crna Gora nudi poreske olakšice za inovativne projekte, uključujući oslobađanje startapova i spinofova od poreza na dobit do pet godina, kao i umanjenje poreza i doprinosa do 50% za poslodavce koji zapošljavaju u inovativnim djelatnostima. Preduzeća koja reinvestiraju dobit u inovacije mogu ostvariti 100% oslobađanje od poreza na dobit, dok su u privredno nedovoljno razvijenim opštinama novoosnovana pravna lica oslobođena poreza na dobit do osam godina, sa limitom do 200.000 eura. Iako su ovi podsticaji značajni, njihovo dalje unapređenje, uz jačanje programa poput Programa za unapređenje konkurentnosti privrede, neophodno je kako bi se obezbijedila sveobuhvatna podrška razvoju preduzeća.

Digitalna transformacija državnih institucija neophodna je za ubrzanje procedura, smanjenje birokratije i uspostavljanje transparentnog sistema, u kojem su sve informacije dostupne na jednom mjestu, što predstavlja osnov za izgradnju povjerenja u institucije i stabilan poslovni ambijent. Digitalizacija administrativnih procesa omogućila bi bržu i efikasniju interakciju između preduzeća i javne uprave, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje. Na taj način, poslovni subjekti bi se mogli fokusirati na razvoj svojih aktivnosti, umjesto na dugotrajne administrativne procedure.

Pored ovih mjera, neophodno je efikasnije se suočiti sa dugogodišnjim barijerama koje značajno otežavaju poslovanje. Nedostatak radne snage sa potrebnim znanjima i vještinama predstavlja jedan od najvećih izazova za preduzeća, što zahtijeva bolje usklađivanje obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, snaženje dualnog obrazovanja i ubrzanje procesa za dobijanje dozvola za rad stranaca. Siva ekonomija i nelojalna konkurencija dodatno ugrožavaju formalni biznis sektor, pa je jačanje inspekcijskog nadzora i podsticanje formalizacije poslovanja od suštinskog značaja. Spora naplata potraživanja i problemi sa nelikvidnošću dodatno otežavaju poslovanje, što zahtijeva efikasniji zakonodavni okvir i pravosudne procedure, odnosno brže rješavanje privrednih sporova.

S.G.