Privrednici upozoravaju da bi rast troškova rada mogao dodatno opteretiti mikro, mala i srednja preduzeća, ugroziti konkurentnost kompanija i uticati na rast cijena nekretnina, zbog čega traže otvoren dijalog sa nadležnim institucijama i razmatranje mogućnosti prilagođavanja dinamike primjene mjera.

Predsjednik Odbora udruženja građevinarstva i industrije građevinskih materijala Privredne komore Crne Gore Mile Gujić ocijenio je da je najavljeni Euro model povećanja zarada od značaja za privredu u cjelini, te da se njegov uticaj mora sagledati kroz ukupne troškove poslovanja, održivost zaposlenosti i konkurentnost kompanija.

Istakao je da građevinski sektor ne dovodi u pitanje potrebu za rastom zarada i poboljšanjem životnog standarda zaposlenih, ali da je važno utvrditi dinamiku tog procesa kako bi se očuvala stabilnost poslovanja.

Upozorio je da povećanje minimalne zarade može izazvati poremećaje u platnoj strukturi, jer kompanije moraju korigovati i ostale zarade kako bi zadržale kvalifikovani kadar.

Dodatni rizik predstavlja kumulativni efekat promjena troškova rada, poreske politike i drugih poslovnih opterećenja, posebno za mikro, mala i srednja preduzeća.

„Nije realno očekivati da se svaki dodatni trošak rada jednostavno prenese na krajnjeg kupca ili naručioca posla, posebno imajući u vidu da su cijene već na istorijskim maksimumima“, naglasio je Gujić, ukazujući na potrebu da se prije primjene modela sprovedu sektorske simulacije i procijene njegovi efekti na profitabilnost, likvidnost, investicije i konkurentnost.

Posebno je ukazao na problem refundacije trudničkog i porodiljskog odsustva, navodeći da razlika između istorijskog prosjeka zarade na osnovu kojeg država vrši refundaciju i uvećane minimalne zarade koju poslodavac mora isplatiti stvara dodatni finansijski teret za preduzeća.

Zbog toga je pozvao na reformu sistema, kojom bi se obezbijedila direktna isplata naknade majkama iz državnih sredstava, uz potpuno rasterećenje poslodavaca.

„Ako želimo održiv rast zarada, moramo imati održive građevinske kompanije koje taj rast mogu dugoročno da podrže“, poručio je Gujić.

Privrednici su tokom diskusije upozorili da se efekti Euro modela moraju sagledati dugoročno, imajući u vidu da rast troškova zarada utiče na cjelokupno poslovanje, cijene proizvoda i usluga, investicije i zaposlenost. Posebno su istakli ugroženost zanatskih, mikro i malih preduzeća, koja nemaju dovoljno akumuliranih sredstava da apsorbuju dodatne troškove, dok su pojedine kompanije već najavile mogućnost dvocifrenog procentualnog povećanja cijena nekretnina.

Ukazano je i na nedovoljnu informisanost privrede o svim aspektima primjene modela, što kompanijama otežava pravovremeno planiranje i procjenu finansijskih posljedica. Privrednici su ocijenili da bi eventualno smanjenje broja zaposlenih, uz istovremeni rast cijena, moglo dovesti do značajnog otpuštanja i time većih izdvajanja države za socijalnu zaštitu.

Zbog toga su pozvali na otvoren dijalog privrede, Privredne komore i predstavnika Vlade, kao i razmatranje mogućnosti odlaganja primjene modela kako bi se sagledale njegove posljedice i eventualna rješenja.

„Što ne može da preživi na papiru, ne može ni u realnosti“, poručeno je tokom diskusije, uz upozorenje da kompanije moraju istovremeno voditi računa o konkurentnosti, troškovima poslovanja i očuvanju radnih mjesta.

Kao dodatni izazov navedena je promjena platnih odnosa unutar kompanija, posebno u djelatnostima koje zapošljavaju veliki broj radnika sa srednjom stručnom spremom, ali i visokoobrazovani kadar sa licencama i višegodišnjim iskustvom.

Privrednici su upozorili da bi izjednačavanje minimalnih zarada zaposlenih različitih kvalifikacija i odgovornosti zahtijevalo dodatne korekcije zarada, što bi moglo ugroziti mogućnost zadržavanja postojećeg broja zaposlenih i ulaganja u obuku mladih kadrova.

U diskusiji je otvoreno i pitanje novih troškova u vezi sa licenciranjem inženjera, kao i uticaja rasta troškova zarada na povećanje cijena građevinskog materijala i usluga, a u konačnom cijena nekretnina i poreza na nepokretnosti što sve nepovoljno utiče na građane Crne Gore.

Zato je zaključeno da je, prije pune primjene mjera, neophodno sagledati njihove ukupne posljedice po privredu, zaposlene i građane, ali i uticaj takvih promjena poslovnog ambijenta na privlačenje stranih investicija.