Kamere na radnom mjestu odavno su postale svakodnevica. Ipak, postavljanje video nadzora ne smije biti stvar slobodne volje poslodavca, već isključivo nužnost. Da li se ova praksa u Crnoj Gori kosi sa zakonom, RTV Podgorica je pitao struku.

„Po meni je veoma važno naći ravnotežu između legitimnog interesa poslodavca da zaštiti svoju imovinu i zaposlene sa jedne strane, i prava zaposlenih na privatnost i zaštitu ličnih podataka sa druge. Zaštita privatnosti je i ustavna garancija. Ustav Crne Gore jemči svakome pravo na poštovanje privatnog života, dok član 43 garantuje zaštitu podataka o ličnosti i izričito zabranjuje upotrebu tih podataka van svrhe za koju su prikupljeni“, kazao je advokat Dalibor Jošović.

Prema crnogorskom zakonodavstvu, video nadzor je dozvoljen isključivo radi zaštite ljudi, imovine i povjerljivih podataka. Ipak, to je zakonita mjera samo ako se isti cilj ne može postići na blaži način.

„Zaposleni moraju biti unaprijed obaviješteni o postojanju video nadzora. Pri tome, kamere se ne smiju postavljati u prostorijama gdje postoji opravdano očekivanje privatnosti, kao što su garderoberi, mjesta za presvlačenje ili toaleti. Posebno je važno naglasiti da video nadzor ne smije služiti za stalno i neprekidno praćenje rada zaposlenih. Što se tiče audio snimanja, to je još osjetljivija tema jer zadire u privatnost komunikacije“, istakao je Jošović.

Kontrola produktivnosti radnika putem kamera strogo je zabranjena. U stvarnosti, praksa je drugačija. Prema saznanjima TV Podgorica, u jednoj domaćoj građevinskoj firmi radnici su obaviješteni da se snima napredak radova. Umjesto toga, dronom su snimani sami radnici i to izbliza, bez ikakve najave. Da radnik ne gubi pravo na privatnost samim ulaskom u firmu, jasan je stav i Evropskog suda za ljudska prava. Zbog ovakve prakse, Crna Gora je već izgubila spor u Strazburu.

„Posebno je značajna odluka u predmetu Antović i Mirković protiv Crne Gore, u kojoj je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da video nadzor ne može biti opravdan samo radi nadzora nastavnog procesa. Sud je naglasio da država mora dokazati stvarnu potrebu za nadzorom, kao i da prethodno mora razmotriti manje invazivne mjere. Privatnost postoji i na radnom mjestu i može se ograničiti samo u mjeri koja je zaista nužna“, kazao je Jošović.

Zloupotreba sistema nadzora poslodavce može koštati i novčano i reputaciono. Preporuka pravnika je jasna – prije uvođenja kamera ili mikrofona, neophodno je proći rigorozne zakonske procedure i obezbijediti punu transparentnost prema zaposlenima.