Kako je naveo, u postupku tehničke analize u 2024. godini evidentirana su ukupno 853 komada falsifikovanih novčanica.

“Valutnu strukturu falsifikovanih novčanica čine euro novčanice 848 komada, ukupne vrijednosti 71.660 eura, američki dolar tri komada, ukupne vrijednosti 300 dolara, srpski dinar jedan komad, ukupne vrijednosti 1000 dinara i njemačka marka jedan komad, ukupne vrijednosti 1000 maraka”, precizirao je Lekić.

Strukturu falsifikovanih novčanica eura u 2024. godini, dodao je, najčešće čine novčanice u apoenima od 50 i 100 eura, a prednjači falsifikat u apoenu od 50 eura, sa 47,41 odsto ukupnog broja evidentiranih novčanica eura.

“Bez obzira na to što je digitalizacija plaćanja sve prisutnija, statistika pokazuje da se i dalje falsifikuju svi apoeni novčanica eura”, naglasio je Lekić.

Najveći broj sumnjivih novčanica eura na tehničku analizu u CBCG dostavljaju poslovne banke.

“I to po osnovu uplata svojih klijenata, što predstavlja 75,6 odsto ukupnog broja podnijetih zahtjeva za analizu novca”, kazao je i dodao da svi građani i firme treba da kontrolišu novac koji primaju, i u zakonskoj su obavezi da svaki novac sa sumnjom na falsifikat prijave Upravi policije.

Ukazao je i da se efikasno sprečavanje i prepoznavanje falsifikata oslanja na dobro poznavanje originalnog novca i karakteristika zaštite koje su ugrađene u njega.

Izgled falsifikata odstupa u odnosu na originalni novac i to se, pojasnio je Lekić, može uočiti na više načina.

1) Dodirom, pri čemu posebnu pažnju treba obratiti na kvalitet papira i reljefnu štampu.

Originalni papir koji se koristi za proizvodnju novčanica ima specifičnu teksturu, sastav, pruža poseban osjećaj čvrstoće i kvaliteta. Reljefna štampa se nalazi na inicijalima Evropske centralne banke (ECB), arhitektonskom motivu, nominalnoj vrijednosti, što omogućava lakše prepoznavanje autentičnosti novca dodirom.

2) Pogledom, kada osvijetlimo novčanicu, mogu se uočiti različite sigurnosne karakteristike koje pomažu u prepoznavanju autentičnosti.

Među njima su najvažniji vodeni žig i zaštitna nit. Vodeni žig se nalazi u strukturi papira na bijelom dijelu novčanica eura i može se vidjeti sa obje strane originalne novčanice, kao motiv sa nominalnom vrijednosti novčanice, kapijom (kod prve serije eura) ili boginjom Evropom (kod druge serije eura). Zaštitna nit, koja je umetnuta u papir, može se vidjeti kao traka koja prolazi kroz novčanicu na kojoj postoje oznake valute i nominalne vrijednosti. Ako neki od ovih elemenata nedostaje ili se čini nepravilnim, to može ukazivati na činjenicu da je u pitanju falsifikat novca.

3) Naginjanjem/pomjeranjem kod svih apoena druge Evropa serije, može se uočiti smaragdni broj.

Smaragdni broj se nalazi u donjem lijevom uglu na prednjoj strani novčanica (aversu) i pri naginjanju prikazuje pomjeranje zelene-smaragdne boje na tamno teget podlozi odozgo naniže ili obrnuto.

Naginjanjem/pomjeranjem kod prve serije novčanica eura sitnijih apoena 5, 10, 20 eura sa poleđine moguće je uočiti presijavajuću traku na kojoj se uočava oznaka eura € i nominalna vrijednost.

Kod većih apoena prve serije novčanica eura u apoenima od 50, 10, 200 i 500 eura, sa poleđine novčanice u donjem desnom uglu, može se vidjeti mastilo koje mijenja boju i od nijanse roze, prelazi u maslinasto zelenu i obratno, takozvano OVI (optically variable ink).

Kada je riječ o kovanicama eura, falsifikati se prepoznaju po njihovim spoljnim, odnosno vidljivim znacima, kao što su:

• nepreciznosti u izradi reljefa, recki ili alfabetnih odnosno numeričkih karaktera na obodu;
• odstupanje u dimenzijama (prečnik, visina ivice oboda);
• drugačijem zvuku (kada se kovanica izloži padu na čvrstu podlogu);
• odstupanju u boji i sjaju;
• magnetizmu.

Originalne kovanice apoena od dva eura imaju preciznu izradu oboda, numeričkih i alfabetnih karaktera, što nije slučaj sa falsifikatima.

Dodatne karakteristike zaštite novca dostupne su i na sajtu Centralne banke Crne Gore.

Ž.N.J.