„To je sposobnost firme da plati plate, poreze, dobavljače i rate kredita, a da se ne uruši. Euro model tu sposobnost slabi tamo gdje je već najslabija – kod malih i srednjih preduzeća koja zapošljavaju većinu ljudi“, istakao je Medojević.
Naveo je da, za razliku od privatnih kompanija, može deficit pokrivati dodatnim zaduživanjem i odlaganjem plaćanja, dok firme takav prostor nemaju.
„Država može da pokriva deficit zaduživanjem i da odlaže plaćanja. Firma ne može. Firma ili plati, ili zatvori, ili ode u sivu zonu“, poručio je Medojević.
Medojević upozorava da problem nastaje kada rast zarada nije praćen rastom produktivnosti, jer, kako dodaje, tada dodatni troškovi poslovanja najviše pogađaju kompanije koje svakog mjeseca moraju da obezbijede novac za izmirivanje obaveza.
„Ovo nije teorija. Ovo je mehanika novca. Kad se plate dižu dekretom, a produktivnost stoji, prvi koji plate cijenu nisu ministri. Prvi su oni koji svakog mjeseca moraju da nađu gotovinu da bi ispoštovali zakon“, naveo je on.
Istakao je da euro model može uticati i na dostupnost novca potrebnog za svakodnevno poslovanje, što, kako navodi, posebno može pogoditi preduzeća sa ograničenom likvidnošću.
„Euro model tu gotovinu čini manje dostupnom i skupljom. A kad likvidnost nestane, nestaju i radna mjesta. Onda više niko ne priča o Evropi. Priča se o stečajevima“, zaključio je Medojević.
