“Prema podacima sindikalne potrošačke korpe, porodici sa dvoje maloljetne djece potrebno je oko 640 eura mjesečno samo za hranu, dok je linija siromaštva 695 eura. Istovremeno, ne mali broj zaposlenih građana prima zarade od oko 600 eura, uključujući i dio visokoobrazovanih radnika koji su prijavljeni na niže kvalifikacije. Posebno zabrinjava položaj nezaposlenih i građana koji su prinuđeni da rade u sivoj zoni, bez zaštite sistema”, navodi ona.
Kako ističe, materijalno obezbjeđenje porodice (MOP), kao jedino socijalno davanje namijenjeno najsiromašnijima, iznosi između 100 i 200 eura mjesečno, što jasno pokazuje odnos države prema socijalno ugroženim građanima.
“U takvim okolnostima, zabrinjava činjenica da ni školska užina za djecu barem iz porodica koje žive ispod linije siromaštva nije među prioritetima socijalne politike, iako bi upravo takva mjera imala direktan uticaj na zdravlje i dostojanstvo djece”, kaže Medojević.
Ocjenjuje da su kriterijumi koji su javnosti predstavljeni o subvenciji za produženi boravak, po kojima će se odluka Glavnog grada primjenjivati, a na kojima Banka hrane insistira već 16 godina, pohvalni.
“Posebno je važno što će socijalno ugroženim porodicama troškovi biti pokriveni u potpunosti, kao i djeci sa smetnjama u razvoju i osobama sa invaliditetom. Međutim, ostaje otvoreno pitanje statusa samohranih roditelja, posebno samohranih majki koje same brinu o djeci i čija mogućnost zaposlenja direktno zavisi od dostupnosti vrtića i produženog boravka. Smatramo da upravo ove porodice moraju imati posebne olakšice i jasno definisanu podršku”, ukazuje Medojević.
Smatra da je pozitivno i to što je najavljeno da će procedura prijavljivanja za subvencije za produženi boravak biti jednostavna i dostupna svim građanima koji ostvaruju pravo na subvenciju.
“Isti princip trebalo bi primijeniti i u oblasti stanovanja. Subvencije za podstanare moraju biti dostupnije, kontinuirane i prilagođene realnim životnim okolnostima građana. Podsjećamo da je za subvencije podstanarima opredijeljeno svega 150 hiljada eura godišnje, dok je za produžene boravke izdvojeno dva miliona eura. Za koji trošak porodice je mjesečno potrebno više novčanih sredstava (za kiriju ili produženi boravak) koji od njih traje duže vrijeme, a koji od njih teže pogađa socijalno ugroženije porodice u Crnoj Gori”, pita Medojević.
Ističe i da, kao što je najavljeno da će prijave za produženi boravak biti moguće tokom cijele godine, isti model treba primijeniti i za podstanare, jer se podstanarski odnosi zasnivaju tokom cijele godine, a ne samo u periodu trajanja kratkih konkursa.
“Socijalna politika mora biti zasnovana na stvarnim potrebama građana, uz poseban fokus na djecu, stare, samohrane roditelje, podstanare i porodice koje žive na ivici siromaštva”, poručuje Medojević.
