Penzioneri i korisnici socijalnih naknada su obmanuti “Euro modelom” jer se njihova primanja usklađuju sa bruto zaradom koja se neće značajnije mijenjati, pa će rast njihovih zarada obesmisliti očekivana inflacija. Mala preduzeća će imati znatno veće troškove zbog povećanja minimalne zarade i veće stope poreza na dobit, od koristi zbog ukidanja doprinosa za PIO. Obmanuti su i zaposleni koji su ulagali u obrazovanje jer se njihovo znanje i odgovornost potcjenjuju administrativnim sabijanjem zarada, dok će opštine imati manje prihode, a veće troškove, kazao je za “Vijesti” izvršni direktor “Fidelity consultinga” Miloš Vuković analizirajući predloge izmjena seta ekonomskih zakona.

Izmjene seta šest zakona kojim se ukidaju doprinosi za PIO, povećavaju minimalne zarade sa 600 na 1.000 i 1.250, i sa 800 na 1.400 eura, povećavaju stope poreza na dobit, i od opština uzima dio poreza i prebacuje državi, predložio je prošle sedmice premijer Milojko Spajić.

Zaduženje od milijardu do kraja godine?

“Građanima je prije par dana, iznenada i putem društvene mreže X, nakon WhatsApp sjednice Vlade (?!), nemušto predstavljeno jednostavno i primamljivo obećanje: ukinuće se porezi i doprinosi na zarade, prosječna plata će porasti za približno 400 eura, penzije će biti uvećane, potrošnja će pokrenuti ekonomiju, a država će izgubljene prihode nadoknaditi kroz PDV, akcize, porez na dobit i brži privredni rast. Ono što nije rečeno mnogo je važnije od onoga što je obećano. Crna Gora će do kraja godine morati da se zaduži najmanje milijardu eura, a moguće i više. Značajan dio tog zaduženja otići će upravo na finansiranje ‘Dužničkog modela’ jer država, koja se odrekla pola milijarde eura redovnih prihoda, a isplaćuje veće rashode, nastali manjak jedino može finansirati iz kredita. Stoga ovo nije ‘Euro model’, već ‘Dužnički model’. Njegova suština nije u tome da je crnogorska privreda stvorila stotine miliona eura nove vrijednosti. Suština je da se novac koji je do sada pripadao budžetu i Fondu PIO preusmjerava zaposlenima i u manjoj mjeri penzionerima, dok obaveze države rastu. Plate će biti veće, ali će prihodi iz kojih se finansiraju penzije, socijalna davanja, opštine i javne usluge biti manji”, kazao je Vuković.

Model nije fiskalno neutralan

On ukazuje da je od januara 2025. godine do jula 2026. prosječna neto zarada u Crnoj Gori porasla za 33 eura, i da je to organski rast kojeg je privreda i tržište rada moglo da isporuče.

“Sada se građanima saopštava da prosječna zarada može administrativnom odlukom da poraste 12 puta više, odnosno za oko 400 eura. Crnogorska ekonomija u međuvremenu nije postala 12 puta produktivnija, niti je 12 puta povećala industrijsku proizvodnju, izvoz ili konkurentnost. Jednostavno, nije stvorila ekonomsku osnovu za takav skok zarada. Prevedeno na jezik domaćinstva, to zvuči ovako. Kada porodica prestane da plaća osiguranje i ratu kredita, a oslobođeni novac proglasi povećanjem porodičnog prihoda, u novčaniku zaista ostaje više. Ali porodica nije postala bogatija, već je današnju potrošnju povećala na račun budućih obaveza. Zaposleni će dobiti veću neto zaradu, ali će im je država drugom rukom kasnije uzeti kroz inflaciju, povećanje drugih poreza, slabije javne usluge ili otplatu kredita”, naveo je Vuković.

Kazao je da Vlada pokušava ostavi utisak da ova reforma neće ugroziti javne finansije, ali ukazuje da ovaj model nije fiskalno neutralan jer gubitak prihoda državnom budžetu neće biti nadoknađen u punom iznosu.

“Kada se ukidanjem dažbina izgubi 400 miliona eura, istovremeno se uvećaju rashodi kroz povećanje penzija i plata u javnom sektoru za dodatnih 250 miliona eura, a kroz povećanu potrošnju i ostale mjere vrati 350 miliona eura, budžet i dalje ima zjapeću rupu od 300 miliona eura. Taj iznos mora biti pokriven novim porezima, radikalnim smanjenjem rashoda ili novim skupim zaduženjem. Zaduženje kojim se posredno omogućava isplata tekućih zarada, penzija i drugih prava nije razvojni novac, već finansiranje tekuće potrošnje iz kredita. Vlada time ulazi i u otvoreni sukob sa pravilima fiskalne odgovornosti. Umjesto zakonski obaveznog sanacionog plana i mjera za smanjenje deficita, predlaže se paket koji ga dodatno povećava. Posebno će biti važan stav novoformiranog Fiskalnog savjeta, jer njegovo ćutanje pred ovakvim zahvatom ne bi bilo neutralnost, već odustajanje od razloga zbog kojeg je osnovan”, naveo je Vuković.

Dok se najavljuju značajno veća primanja, Vuković kaže da država istovremeno kasni sa isplatama pojedinih socijalnih davanja.

“To je možda najkraći opis stvarnog stanja javnih finansija: obećava se ogroman novac koji tek treba pozajmiti, dok se već preuzete obaveze ne izvršavaju na vrijeme”, naveo je on.

Penzionerima zbog formule možda 50 eura više

Ukazuje da će 130.000 penzionera dobiti prosječno povećanje od oko 50 eura, dok se zaposlenima obećava povećanje od 400 eura ili osam puta veće.

“Inflacija će mnogo brže ‘pojesti’ 50 nego 400 eura. Penzioner može nominalno dobiti povećanje, a da mu nakon poskupljenja hrane, ljekova, kirija i komunalnih usluga realno ne ostane ništa. Dodatna prevara krije se u formuli za usklađivanje penzija. Penzije se usklađuju prema kretanju bruto, a ne neto zarada. Ako neto plate naglo porastu zato što se ukidaju porezi i doprinosi, dok se bruto zarade bitno ne mijenjaju, penzioneri neće pratiti rast primanja zaposlenih. Da se usklađivanje vrši prema rastu neto zarada, prosječne penzije morale bi biti veće za oko 300 eura. Umjesto izmjene Zakona o PIO i ravnopravnog tretmana penzionera, njima se nudi 50 eura kako bi se stvorio privid da su i oni dobitnici reforme. Šteta se najbolje vidi kroz odnos minimalne zarade i prosječne penzije. Taj odnos bio je blizu 90 odsto, a nakon reforme pašće na oko 60 odsto. Penzioneri će, dakle, relativno osiromašiti čak i kada im nominalna penzija poraste”, kazao je Vuković navodeći da država mora objasniti kakva prava ubuduće proizlaze iz višedecenijskih uplata, kako će se evidentirati staž i odakle će se penzije finansirati kada doprinosi nestanu.

On podsjeća na uticaj “Evrope sad 2”, jer je državni budžet prije nje u 2023. imao suficit od 10 miliona, a nakon nje u 2024. deficit od 320 miliona ili četiri odsto BDP-a.

“Posebno je paradoksalno što u prvoj polovini 2026. godine među prihodima najviše rastu upravo doprinosi za PIO, odnosno prihod koji se sada namjerava ukinuti. Istovremeno, prihodi od PDV-a i akciza ne pokazuju dinamiku koja bi mogla uvjerljivo nadomjestiti nestanak doprinosa. Dosadašnje iskustvo pokazuje da je rast prosječne zarade kroz program ‘Evropa sad 2’ povećao nejednakost u društvu, što znači da korist od većih plata i penzija nije ravnomjerno raspoređena. Najviše dobijaju oni sa većim bruto zaradama, dok penzioneri, socijalno ugroženi i zaposleni sa najnižim primanjima dobijaju najmanje ili im korist pojede rast cijena. Ako je ‘Evropa sad 2’ proizvela rast deficita, inflatorne pritiske i veću nejednakost, odgovor ne može i ne smije biti isti eksperiment u još većem obimu”, kazao je Vuković.

Veći trošak privredi znači veće cijene

Ukazuje da rast troškova zarada bez rasta produktivnosti povećava inflaciju, a da u maloj i uvozno zavisnoj ekonomiji taj efekat dolazi brzo.

“Inflacija je loša za građane, ali i te kako pogoduje budžetu. Na višim cijenama država naplaćuje više PDV-a i akciza. Država potom taj nominalni rast prihoda može predstaviti kao dokaz uspjeha reforme, iako su ga građani finansirali padom kupovne moći. Najviše stradaju oni čija primanja najmanje rastu. Penzioneri, korisnici socijalnih davanja, nezaposleni i zaposleni sa niskim zaradama nemaju zaštitu od poskupljenja. Ako se socijalna davanja ne povećaju u skladu sa cijenama, njihova stvarna vrijednost pada”, naveo je Vuković.

Kazao je da će korist od ovog modela imati veliki trgovinski sistemi, banke, uvoznici i kompanije koje posluju na cijelom tržištu, usljed rasta potrošnje.

“Veća potrošnja njima donosi veći promet, dok im veličina i pristup kapitalu omogućavaju da lakše podnesu rast fiksnih troškova. Mikro i mala preduzeća, posebno na sjeveru, biće snažno pogođena zbog nerazvijenosti tog regiona. Povećanje minimalne zarade za njih predstavlja siguran i neposredan trošak, dok povećanje prihoda nije garantovano. Mala prodavnica, zanatska radnja ili lokalni ugostitelj ne mogu trajno isplaćivati veće zarade ako nijesu povećali promet i produktivnost. Njihov izbor biće povećanje cijena, otpuštanje radnika, prelazak u sivu zonu ili zatvaranje. Istovremeno se, kao dio paketa ‘Dužničkog modela’, povećava porez na dobit, čime se dio troška reforme prebacuje na kompanije, koje će, naravno, taj trošak preliti na potrošače. Time se smanjuje konkurentnost Crne Gore i šalje loša poruka novim investitorima. Država ukida jedan stabilan prihod, a zatim pokušava da rupu zatvori povećanjem drugog poreza”, naveo je Vuković.

Kaže i da se ovim modelom zarade različitih nivoa približavaju čime se obesmišljavaju znanje, odgovornost i godine ulaganja u obrazovanje.

Izmjenama sistema finansiranja lokalne samouprave, kako je predloženo, smanjuje se dio pojedinih prihoda koji pripada opštinama.

“To se odnosi na prihode povezane sa porezom na dohodak, nepokretnostima, motornim vozilima i naknadama od igara na sreću. Država, dakle, povećava plate odričući se prihoda koji nijesu samo njeni, pa dio računa prebacuje lokalnim samoupravama. Kada opština izgubi prihod, posljedice se vide kroz manje investicija, lošije komunalne usluge, slabiju socijalnu zaštitu ili povećanje lokalnih naknada. Građanin dobije više na državnom obračunu zarade, a onda dobije manje od grada u kojem živi”, smatra Vuković.

Suprotno strategijama i upozorenjima EU

Model predviđa izmjene šest zakona kojima se mijenjaju način finansiranja države, položaj Fonda PIO, minimalna zarada, opštinski prihodi, poreski položaj kompanija i dinamika usklađivanja penzija.

“Uprkos tome, paket je pripremljen bez zakonski obavezne javne rasprave, bez objavljenih obaveznih analiza, bez detaljnih projekcija po godinama i bez jasnog scenarija za slučaj da se očekivani prihodi ne ostvare. Zakoni su utvrđeni na telefonskoj sjednici Vlade, iako nijesu bili predviđeni Programom rada Vlade za 2026. godinu, važećom Fiskalnom strategijom ni nedavno usvojenim smjernicama ekonomske i fiskalne politike. Kada Vlada preko noći odstupi od sopstvenih planskih dokumenata, bez novih projekcija i javne rasprave, osnovana je sumnja da se javne finansije koriste kao sredstvo izborne politike. Naziv ‘Evropa sad 3’ izostao je jer je prethodni politički brend potrošen. Promijenjeno je ime, ali je metod ostao isti: prvo se objavi spektakularno povećanje, a tek se kasnije traže račun, metodologija i izvor finansiranja”, kazao je Vuković.

On upozorava da se istovremeno povećava broj zaposlenih u javnom sektoru i njihove zarade, a ukidaju stabilni prihodi.

“To je suprotno upozorenjima Evropske unije da Crna Gora mora racionalizovati javnu potrošnju, kontrolisati fond zarada u javnom sektoru i ojačati prihodnu stranu budžeta. Umjesto fiskalne konsolidacije, država ide u suprotnom smjeru i dodatno ubrzava fiskalnu ekspanziju. Kada takva politika iscrpi prostor za zaduživanje, cijenu neće platiti političari koji su obećavali. Platiće je penzioneri, korisnici socijalne pomoći, zaposleni sa najnižim primanjima i građani koji zavise od javnog zdravstva i obrazovanja”, naveo je Vuković.

Zajednica opština sprema mišljenje

Zajednica opština (ZO) Crne Gore još nije zauzela stav o predloženim izmjenama Zakona o finansiranju lokalne samouprave, kojima bi opštine ostale bez dijela prihoda zbog primjene Vladinog projekta “Euro model”, a o mogućim posljedicama po njihove budžete raspravljaće 23. septembra.

“ZO je već dostavila svojim članicama Prijedlog zakona radi razmatranja i izjašnjenja. O predloženim zakonskim rješenjima biće riječi i na sjednici Skupštine ZO koja je zakazana za 23. septembar. Nakon razmatranja Prijedloga zakona i pribavljanja izjašnjenja jedinica lokalne samouprave, zajednički stav opština biće pripremljen i u pravnoj formi dostavljen Vladi ili Skupštini u skladu sa stavom koji zauzmu naše članice”, kazali su iz Zajednice opština “Vijestima” u odgovoru na pitanje koji je njihov stav o najavljenim zakonima i koliko će to da ih košta.

Bez doprinosa na zarade mogu samo države bogate naftom

Vuković ukazuje da bez poreza i doprinosa na zarade mogu biti države koje su bogate izvoznice nafte i gasa ili jurisdikcije koje su finansijski centri.

“Crna Gora nije ni jedno ni drugo. Nema prihode od nafte kojima može zamijeniti porez na rad, niti može finansirati penzioni i socijalni sistem modelom poreskog raja. Ekonomski snažne i otporne države najveći dio prihoda zasnivaju na kombinaciji PDV-a, poreza na dohodak, doprinosa i poreza na dobit. Ako Crna Gora ukine porez i doprinose na rad, moraće više da se osloni na PDV, akcize i porez na dobit. To znači veće oporezivanje potrošnje i privrede. Porez se ne ukida, već se samo premješta sa obračuna zarade na kasu u prodavnici, račun za gorivo, dobit kompanije i buduću otplatu javnog duga”, naveo je Vuković.

Račun će stići kada oni koji ga potpisuju više ne budu odgovorni

Kazao je i da svaka zemlja koja je slomila javne finansije na kraju je morala donositi mjere u kojima najveću cijenu plaćaju najsiromašniji: penzioneri, socijalni slučajevi i oni sa najnižim primanjima.

“Račun neće stići danas, već nakon 2027. godine, onda kada oni koji ga potpisuju više ne budu odgovorni za njega. Neko će račun platiti kroz inflaciju, neko kroz veći PDV ili akcize, neko kroz veći porez na dobit, neko kroz slabiju penziju, neko kroz izgubljeno radno mjesto, a neko kroz lošiju javnu uslugu. A svi zajedno ćemo platiti kroz velike kredite i kroz veći javni dug. Kada račun konačno stigne, govoriće se o neophodnoj fiskalnoj konsolidaciji, bolnim reformama i naslijeđenim problemima. Pokušaće da objasne kako niko nije mogao predvidjeti ono što je od početka bilo očigledno. Ovo pišem da ostane zapisano. Kada za par godina počne traženje krivca, neka stoji da je račun bio poznat prije usvajanja i da ga je svako mogao provjeriti. Jer ‘Dužnički model’ ne proizvodi novac, on proizvodi privid da je država građanima nešto poklonila, iako je samo uzela kredit u njihovo ime koji će vraćati naši potomci”, kazao je Vuković.