Radnici godinama ukazuju na neriješena pitanja

„Radoje Dakić“: Od industrijskog giganta do jedne mašine

Fabrika Radoje Dakić je počela sa radom 1946. godine, kao državni projekat Vlade Narodne Republike Crne Gore, a tokom decenija postala je jedan od simbola industrijskog razvoja Podgorice i Crne Gore. Od nekadašnjeg industrijskog giganta, danas je ostala tek jedna mašina za ozubljenje – nijemi svjedok vremena kada je u fabrici radilo i stvaralo na hiljade ljudi.
Foto: RTV Podgorica

,,Ljudi koji su radili u Radoje Dakić, nije bilo ni bogatih, niti siromašnih, to je bilo zlatno doba. Mi smo proizvodili 700 mašina godišnje, za vreme Marka Lekovića, Petar Sinanović, Božo Mijanović, to su ljudi koji moramo pomenuti, jer su dali puno zaleta Radoje Dakiću. Urađena je deindustrilizacija, sad isto to se dešava Evropi“, kazao je za RTV Podgorica bivši radnik tog preduzeća Milan Vukčević.

Fabrika je prestala da radi 2006-e, a za bivše radnike, međutim, priča o „Radoju Dakiću“ time nije završena. Godinama ukazuju na, kako kažu, neriješena pitanja i svoja potraživanja.

,,Tamo se neko obogatio, e sad neka plate. A ovo moraju iz budžeta dati. Mi smo tražili da iz budžeta uđe to jer država je većinski vlasnik. Oni moraju to da daju, ali čekaju da pođu pa da neko drugi neka daje i brine o tome. To je bruka za Crnu Goru“ , ističe Vukčević.

A nekadašnji radnici posebno ističu obim proizvodnje i rezultate koje je fabrika ostvarivala. U najboljim godinama, iz njenih pogona izlazile su stotine mašina godišnje, a proizvodi su bili namijenjeni i inostranom tržištu.

,,Imali smo zaista veliki program. To su bile hale, samo je falila pista i mogli su avioni da se montiraju“, navodi bivši radnik Milutin Dragaš.

Za generacije koje su u „Radoju Dakiću“ provele radni vijek, fabrika nije bila samo mjesto proizvodnje, već i prostor u kojem su se sticala znanja, gradile karijere i stvarale veze među ljudima.

,,Radoje Dakić je bio škola dobrih međuljudskih odnosa, škola kadrova, škola napretka. Svake godine od 1946. d dok nije naišao cunami nacionalizma i nacional šovinizma koji je obrijao ne samo Radoje Dakića, nego Jugoslaviju, najljepšu državu u svijetu. Mi kao radnici nijesmo znali ni ko je koje vjere, ni ko je koje nacije. E to je bio Radoje Dakić“, naglašava bivši radnik Milentije Đurović.

Danas, osam decenija nakon osnivanja, od fabrike su ostala sjećanja radnika i jedna mašina. Za njih, dovoljno da podsjeti na vrijeme kada je „Radoje Dakić“ bio simbol rada, razvoja i industrijske snage Podgorice i Crne Gore.

Podijelite članak
guest
0 Komentara
Najstariji
Najnoviji Popularni
suđenje navodnoj kriminalnoj grupi ljuba milovića i milete ojdanića

FOTO – Arkan traži da sud sasluša Šćepanovića i Šaranovića

“Šćepanović i Šaranović treba da budu saslušani zbog više neistina o meni koje su javno iznijeli i obmanjivanja javnosti i...
13:10
ZAKAZAN POČETAK sUĐENJA bivšem ministru odbrane i dvojici njegovih tadašnjih kolega

“Čime sam ja ovo zaslužio” – Bošković pred sudom 25. novembra

Postupak protiv Boškovića i njegovih bivših kolega, nekadašnjeg načelnika Službe za finansijsko poslovanje i državnog sekretara u Ministarstvu odbrane, Marka...
07:00
Specijalno državno tužilaštvo OKONČALO JOŠ JEDAN IZVIĐAJ

Treća optužnica – SDT: Čađenović kriv za zastaru, pet godina ništa nije preduzeo

"Okrivljenom se optužbom stavlja na teret da od 2016. do 2021. godine, kao specijalni tužilac, nije obavljao svoje službene dužnosti...
14:12
čitanjem skaj poruka nastavljeno suđenje navodnoj kriminalnoj grupi ZORANA LAZOVIĆA

“Reci ti Saši da ćemo sve uradit’ samo da ovog Jovicu svežemo”

Stariji Lazović je optužen da je formirao kriminalnu grupu čiji članovi su, tvrdi specijalni tužilac Miloš Šoškić, postali penzionisani glavni...
12:28