U martu 2005. godine potpisan je ugovor o prodaji većinskog državnog paketa akcija Telekoma Crne Gore mađarskoj kompaniji Matav. Vrijednost transakcije bila je 114 miliona eura, a posao je tada predstavljen kao jedna od najznačajnijih privatizacija u zemlji.

Očekivanja od novog vlasnika bila su velika – nova ulaganja, modernizacija telekomunikacione infrastrukture i kvalitetnije usluge za korisnike.

Prema podacima koje je nedavno saopštio nekadašnji predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju Telekoma Branko Vujović, u prvih pet godina nakon privatizacije investirana su 94 miliona eura, iako je plan bio 60 miliona. Za rješavanje viška zaposlenih, kako je naveo, izdvojeno je 14 miliona eura.

Nakon kupovine većinskog paketa, Matav je naknadno otkupio i akcije manjinskih akcionara, čime je svoj vlasnički udio povećao na 76,5 odsto. Ukupna vrijednost kupovine dostigla je oko 140,5 miliona eura.

Premijer u vremenu privatizacije bio je Milo Đukanović.

Jedan od važnih pokazatelja finansijskog bilansa privatizacije jesu isplaćene dividende.

U prvih pet godina nakon prodaje, akcionarima Telekoma isplaćeno je oko 124 miliona eura dividendi. Od tog iznosa, gotovo 95 miliona pripalo je većinskom vlasniku.

Prema podacima koje je ranije za RTCG iznijela Ines Mrdović, od 2007. do kraja 2025. godine svim akcionarima isplaćeno je oko 270 miliona eura dividendi.

Ti podaci ponovo otvaraju pitanje koliko je privatizacija dugoročno bila isplativa za državu, posebno imajući u vidu iznos koji je ostvaren prodajom državnog udjela i novac koji je kompanija kasnije isplaćivala svojim vlasnicima.

Prodaju Telekoma, međutim, nije obilježila samo rasprava o ekonomskoj opravdanosti i finansijskim efektima. Privatizaciju je pratila i velika korupciona afera.

Američke institucije objavile su nalaze o spornim plaćanjima u iznosu od oko sedam miliona i 350 hiljada eura, za koja su navele da su bila namijenjena podmićivanju crnogorskih zvaničnika radi obezbjeđivanja podrške poslu.

Afera Telekom godinama je bila predmet interesovanja domaće i međunarodne javnosti, a ponovo je aktuelizovana nakon nedavnih saslušanja u Višem sudu.

Dvadeset jednu godinu nakon privatizacije, otvorena pitanja ostaju ista: da li je država morala da proda profitabilnu kompaniju, koliko je Telekom u tom trenutku zaista vrijedio, da li su ostvarena obećana ulaganja i ko je imao najveću korist od tog posla?

Konačan odgovor na pitanje da li je privatizacija Telekoma bila ekonomski opravdana ne može se svesti samo na iznos za koji je kompanija prodata, ali ni na dividende koje su kasnije isplaćene. Potrebno je sagledati i vrijednost kompanije, ostvarena ulaganja, prihode države i sve okolnosti pod kojima je privatizacija sprovedena.

Jedno je, međutim, izvjesno – privatizacija Telekoma i više od dvije decenije kasnije ostaje jedan od najkontroverznijih poslova u ekonomskoj istoriji Crne Gore.