Američka agencija NOAA potvrdila je da je fenomen zvanično počeo 11. juna, nakon što su tokom nekoliko uzastopnih mjeseci zabilježene temperaturne anomalije veće od 0,5°C iznad prosjeka. Ova ogromna masa neuobičajeno tople vode ubrzano se širi ka istoku, prijeteći da naruši osjetljivu klimatsku ravnotežu – dok će nekim regionima donijeti razorne poplave, drugi će se suočiti sa ekstremnim sušama.
Naučnici pažljivo prate situaciju putem satelita Michael Freilich Sentinel-6, zajedničkog projekta agencija NASA i ESA. Ključ za razumijevanje ovog fenomena leži u nivou mora: kako se okeanska voda zagrijeva, ona se prirodno širi, što sateliti detektuju kao izdizanje površine.
Ovaj mehanizam omogućava istraživačima da izmjere toplotu uskladištenu duboko ispod površine. Već tokom proljeća 2026. godine, zabilježeni su prvi alarmantni signali u vidu takozvanih Kelvinovih talasa – ogromnih masa tople vode, širokih stotine kilometara, koje se kreću od zapada ka istoku.
Do ovog pomjeranja dolazi usljed slabljenja i preokretanja pasatnih vjetrova, koji toplu vodu potiskuju ka američkim obalama, istovremeno blokirajući hladne struje koje obično ublažavaju klimu u tim oblastima.
Poređenje sa rekordnom 1997. godinom
Severin Furnije, naučnica u NASA Laboratoriji za mlazni pogon (JPL), istakla je da trenutna situacija u Pacifiku veoma podsjeća na uslove iz 1997. godine, kada je zabilježen jedan od najsnažnijih El Ninja u istoriji. Iako je 2026. godine zagrijevanje na istoku počelo sa malim zakašnjenjem, novi podmorski talasi vrućine nezaustavljivo nadiru, potvrđujući da fenomen dobija na snazi.
Posljedice će se osjetiti širom svijeta. Tipično, El Ninjo donosi ekstremno vlažne uslove i poplave jugozapadu Sjedinjenih Američkih Država, dok s druge strane okeana, u zemljama poput Indonezije i Australije, izaziva dugotrajne i razorne suše.
Naredne nedjelje biće kritične za naučna posmatranja kako bi se utvrdilo koliki će biti stvarni intenzitet ovog fenomena i u kojoj mjeri će uticati na globalnu poljoprivredu, ekonomiju i bezbjednost.
