Razlika je ogromna skoro 170 destinacija. Drugim riječima, neki pasoši otvaraju gotovo cijeli svijet, dok drugi više liče na administrativni lavirint.
Singapur i ove godine drži prvo mjesto kada je riječ o globalnoj mobilnosti. Na drugom mjestu dijele se Japan, Južna Koreja i Ujedinjeni Arapski Emirati, sa pristupom u 187 zemalja bez vize.
Zanimljivo je da UAE ima najjači pasoš van istočne i jugoistočne Azije, ali uz jedno ograničenje: građani ove zemlje ne mogu bez vize u SAD, za razliku od državljana Singapura, Japana i Južne Koreje.
Evropa i dalje u samom vrhu
Evropske zemlje ostaju među najmoćnijima kada je riječ o slobodi kretanja. Norveška i Švajcarska omogućavaju ulazak u 185 destinacija bez vize, dok je prosjek Evropske unije oko 183 zemlje. Taj prosjek svrstava EU uz Maleziju i Ujedinjeno Kraljevstvo, i blago ispred Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.
Ipak, i unutar Evropske unije postoje razlike. Raspon ide od 177 destinacija za Bugarsku i Rumuniju, do 186 za Švedsku, što pokazuje da ni unutar jedinstvenog političkog prostora pasoši nisu potpuno izjednačeni.
Najslabiji pasoši: kada geografija postaje prepreka
Na dnu liste nalaze se pasoši koji omogućavaju putovanje bez vize u manje od 50 zemalja, što je daleko ispod mogućnosti koje imaju građani najrazvijenijih država.
Ove zemlje često se suočavaju sa političkom nestabilnošću, konfliktima, ekonomskim problemima ili velikim migracionim pritiskom, što dovodi do strožih viznih režima, posebno za ulazak u razvijene države.
Pasoš kao ogledalo globalne nejednakosti
Lista najmoćnijih pasoša nije samo zanimljiva turistima ili ljubiteljima putovanja. Ona jasno pokazuje i globalne nejednakosti.
Mjesto rođenja i dalje u velikoj mjeri određuje gdje možete da putujete, koliko lako možete da promijenite život ili započnete nešto novo. Građani Singapura mogu gotovo spontano da biraju destinacije širom svijeta, dok ljudi iz Avganistana, Sirije ili Iraka često moraju da prolaze kroz složene vizne procedure.
Zato pasoš nije samo dokaz identiteta. On je i pokazatelj međunarodnog povjerenja, stabilnosti i ugleda jedne države. U idealnom svijetu bio bi puka formalnost, ali u stvarnosti često pravi razliku između otvorenih vrata i zatvorenih granica.
