Oko 160 radnika u samom Lineburgu ostaće bez posla, a ukupno će u Njemačkoj biti ukinuto približno 500 radnih mjesta. Globalni plan restrukturiranja kompanije predviđa, međutim, smanjenje oko 1.000 pozicija širom svijeta.
Vijest su objavili njemački mediji, među njima Hamburger Abendblat, koji piše da je riječ o jednom od najdužih sindikalnih štrajkova u Donjoj Saksoniji posljednjih godina. U središtu svega je neprijatno pitanje: kako objasniti zatvaranje pogona u trenutku kada kompanija ostvaruje stotine miliona eura dobiti?
Dobit postoji, ali strategija se mijenja
Prema zvaničnim finansijskim rezultatima, Jungajnrih je 2024. godine ostvario dobit od oko 289 miliona eura uz prihod od približno 5,4 milijarde eura. To definitivno nisu brojke kompanije na ivici opstanka.
U razgovoru za Di Velt iz uprave su poručili da je zatvaranje dio dugoročne strategije povećanja konkurentnosti i pojednostavljenja struktura. Cilj je, kako navode, do 2030. povećati prihode na 10 milijardi eura.
Drugim riječima, u restrukturiranje kompanije ide se upravo dok je još snažna, a ne pod pritiskom gubitaka. Uprava smatra da je upravo to odgovoran potez u industriji pod sve jačim globalnim pritiscima.
Međutim, za radnike u Lineburgu ta je logika teško prihvatljiva. Proizvodni pogon štrajkovao je više od 80 dana. Sindikat IG Metall oštro je reagovao, tvrdeći da se ne radi o spasavanju posrnule kompanije, već o gašenju profitabilne proizvodnje.
U izjavama za t-online sindikalni predstavnici upozorili su da se ovdje ruši dugogodišnje pravilo njemačkog industrijskog modela – da stabilna dobit i produktivnost znače i relativnu sigurnost radnih mjesta. Odluka je u ranijim istupima čak opisana kao “tabubruch”, odnosno kršenje industrijskog tabua.
Za mnoge radnike to je egzistencijalno pitanje, ali i simbolična poruka: ako se i profitabilni pogoni zatvaraju, gdje je onda granica sigurnosti?
Dogovor postignut, ali nezadovoljstvo ostaje
Nakon višednevnih pregovora uprave, radničkog savjeta i sindikata postignut je kolektivni sporazum. Prema zvaničnom saopštenju kompanije, dogovoren je socijalni plan koji uključuje otpremnine i osnivanje transfernog društva koje će pogođenim radnicima pomagati u prekvalifikaciji i pronalaženju novog zaposlenja.
Uprava to naziva socijalno odgovornim rješenjem u zahtjevnom okruženju. Sindikat priznaje da su uslovi poboljšani u odnosu na početne prijedloge, ali i dalje smatra da zatvaranje nije bilo nužno.
U pozadini svega stoji snažan pritisak globalne konkurencije, posebno azijskih proizvođača koji nude jeftiniju opremu i agresivnije ulaze na evropsko tržište. Njemačka industrija posljednjih godina suočena je s višim troškovima energije, sporijim rastom i slabljenjem izvozne dinamike.
Jungajnrih nije izolovan slučaj. Međutim, ovaj potez odjekuje jer pokazuje drugačiju logiku korporativnog upravljanja: restrukturiranje više nije rezervisano za krizne situacije, već postaje alat za povećanje profitnih marži i prilagođavanje dugoročnim ciljevima.
Time se mijenja i percepcija sigurnosti u njemačkom industrijskom modelu. Tradicionalni društveni ugovor između kapitala i rada – stabilnost u zamjenu za produktivnost – očigledno se redefiniše.
U Lineburgu će se proizvodnja gasiti postepeno do 2027. godine. Do tada će trajati i tranzicija radnika u nove sisteme zapošljavanja. Međutim, pitanje koje ostaje otvoreno mnogo je šire: ako ni dobit od gotovo 300 miliona eura nije dovoljna da sačuva fabriku, šta danas uopšte jeste?
