Valdez je nestao 23. jula dok je sa ocem lovio ribu u blizini mjesta San Fransisko La Paz, u regionu Ukspanapa, na granici saveznih država Verakruz i Oahaka.
Do trenutka kada su se operaciji potrage pridružili iskusni pećinski ronioci Hari Gast i Rosalino “Roso” Rivera, misija se već smatrala potragom za tijelom.
Prema meksičkim izvještajima, Krisanto je u vodu ušao sa malom bocom za disanje i podvodnom puškom.
Kasnije je zvaničnicima ispričao da je jurio brancina u pećini, ali da onda nije uspio da pronađe izlaz.
“Bio sam u šoku jer nisam mogao da pronađem izlaz. To je bio vremenski period koji je jednostavno nestao, kao da je vrijeme stalo”, rekao je nakon spasavanja.
Njegov otac bjezuspešno je pokušavao da ga pronađe prije nego što je zatražio pomoć.
Opštinske vlasti Ukspanape saopštile su da su obaviještene oko 19.10, nakon čega je započeta potraga u kojoj su učestvovali rođaci, mještani, pripadnici civilne zaštite i na kraju ronioci meksičke mornarice.
Zvanična prijava nestanka podnesena je 26. jula. Ronioci mornarice potom su pretraživali podvodni teren, ali nisu pronašli Krisanta.
Do 30. jula vlasti su saopštile da je početna specijalistička faza operacije završena, iako je opština navela da će šira potraga biti nastavljena.
Opasnosti pećine
Potopljena pećina bila je neistražena, a karakterisali su je izuzetno slaba vidljivost, oštre stijene i veoma malo mogućnosti za postavljanje sigurnosnog navigacionog užeta.
Ronilac Hari Gast je u nevjerovatnom svjedočenju o ovom događaju rekao da je poziv za uključivanje u operaciju dobio od predsjednika opštine Ukspanapa, zajedno sa istraživačima pećina Robijem Šmitnerom i Filipom Lemanom.
Gast je američki instruktor pećinskog ronjenja sa 16 godina iskustva i živi u blizini Tuluma, više od 1.000 kilometara istočno od mjesta nesreće.
Kroz svoju organizaciju “Cave Explorations” bavi se obukom pećinskih ronilaca i vođenim zaronima u sistemima pećina savezne države Kintana Roo na poluostrvu Jukatan.
Cilj misije, kako mu je predstavljen, bio je izvlačenje tijela.
“Vidljivost u pećini bila je manja od jednog metra, gotovo da nije bilo mogućnosti za postavljanje užeta, a sve formacije unutra bile su oštre kao žilet, što je predstavljalo veliki rizik da presiječete uže iza sebe”, ispričao je Gast za specijalizovani magazin DiverNet.
Dodao je da je nakon 75 minuta i tri različita obrasca pretrage, pronašao malu bocu “Spare Air”, oko 100 metara unutar pećine.
“Tada sam morao da prekinem potragu i vratim se prateći svoje uže”, kazao je on.
Otkriće je ukazalo na mogući pravac kojim se kretao nestali ribolovac, ali ni tada nije postojao razlog da se vjeruje da je preživio.
Glas iz tame
Spasilac se sljedećeg dana vratio i nastavio potragu blizu kraja navigacionog užeta, u blizini napuštene boce.
“Za manje od 30 minuta pronašao sam veliku suvu pećinu iz koje je izlazila mala rijeka široka oko dva metra sa veoma snažnom strujom. Dozvao sam da li je neko tamo, a Erasto je odgovorio: ‘Da!'”, ispričao je Gast.
Krisanto se nalazio oko 10 metara dalje, u udubljenju u kojem je čekao spas punih 15 dana.
“Nisam mogao da ga vidim, ali sam ga uvjerio da ću se vratiti po njega sa dodatnom pomoći”, rekao je Gast.
Nakon prolaska kroz potopljeni dio pećine vratio se do ulaza, obavijestio zvaničnike i zatražio od Rivere da se pripremi za drugi ulazak.
Plan je bio da ga izvedu napolje ako bude mogao makar malo da se kreće.
Jedna od ključnih prednosti bila je činjenica da je Krisanto već znao da koristi ronilačku masku i da diše preko regulatora.
Ipak, izvlačenje teško dehidriranog čovjeka kroz oko 100 metara gotovo potpuno nevidljivog pećinskog prolaza predstavljalo je veliki rizik, prenosi Euronews.
Operacija spasavanja izvedena je 7. avgusta i protekla uspješno, a ribar je odmah prevezen u bolnicu, gdje se uspješno oporavlja.
Nije izgubio vjeru
Krisanto je rekao da je samo spavao, molio se i pio vodu. Bez dnevne svjetlosti i bilo kakve spoljne reference izgubio je osjećaj za vrijeme i vjerovao da je pod zemljom proveo svega oko tri dana.
“Nikada nisam izgubio vjeru. Da bih preživio, mnogo sam se molio”, rekao je lokalnim zvaničnicima nakon spasavanja.
Dodao je da se mjesto gdje je boravio nalazilo uz ivicu jednog jezera.
“To je zapravo izvor vode. Voda prolazi sredinom, a sa obje strane postoje uski obalski pojasevi. Ja sam ostao na jednoj strani i kada bih osjetio žeđ ili glad, pio sam vodu iz udubljenja”, rekao je ribolovac.
Ipak, sve to vrijeme nije okusio ni zalogaj hrane, jer je bio u potpunom mraku, nakon što mu se pregrijala lampa.
Da ga možda neko traži, pomislio je kada je začuo mehuriće koje su stvorili ronioci, a ubrzo je začuo i Gastov glas.
“To je bio predivan trenutak”, rekao je Krisanto.
Opisujući kako je to iskustvo uticalo na njega, kaže da će njegov novi život biti posvećen tome da ljudima govori koliko je lijepo i dragocjeno imati Boga uz sebe.
“Želio bih da pozovem sve ljude da imaju vjeru u Boga i da je nikada ne izgube. Bez obzira na teškoće, oluje i iskušenja koja ih zadese, neka nikada ne prestanu da se mole Bogu i neka nikada ne odustanu”, poručio je ribar.
