U knjizi „Dnevnik zatvorenika“ 70-godišnji Sarkozi piše je da je njegov sopstveni čvrst stav prema kriminalu sagledan iz druge perspektive kada prepričava neobičan obrt u svom životu koji je uslijedio pošto je proglašen krivim za kriminalno udruživanje u finansiranju svoje predsjedničke kampanje 2007. godine sredstvima iz Libije.

Sud ga je u septembru ove godine osudio na pet godina zatvora, na šta je uložio žalbu. On je odmah po izrečenoj presudi morao da ode u zatvor, a po uloženoj žalbi pušten je uz sudski nadzor posle 20 dana.

Njegova knjiga pruža rijedak pogled unutar pariškog zatvora Sante gdje je Sarkozi bio u samici, daleko od drugih zatvorenika iz bezbjednosnih razloga. Njegova usamljenost prekidana je samo redovnim pojsetama supruge, bivšeg supermodela Karle Bruni-Sarkozi i njegovih advokata.

Sarkozi je napisao da je ta ćelija izgledala kao „jeftin hotel, sem blinidrnih vrata i rešetaka“ sa tvrdim madracom, jastukom nalik na plastiku i tušem sa tankim mlazom vode. On je opisao „zaglušujuću buku“ zatvora, posebno tokom noći.

Kada je otvorio prozor prvog dana u zatvoru čuo je zatvorenika koji je „neumorno udarao rešetke ćelije sa metalnim predmetom“. „Atmosfera je bila prijeteća. Dobro došli u pakao“, napisao je Sarkozi.

Napisao je da je odbio hranu služenu u malim plastičnim posudama zajedno sa „vlažnim, mlitavim bagetom“, i da mu je bila muka od mirisa te hrane. Umjesto toga jeo je mliječne proizvode i pločice s žitaricama.

Dozvoljeno mu je bilo jedan sat dnevno u maloj prostoriji za vježbanje gdje je najčešće koristio osnovnu traku za trčanje.

Sarkozi je naveo da je bio informisan o nekoliko nasilnih incidenata koji su se dogodili dok je bio u zatvoru, a koje je nazvao „košmarom“.

„Najnehumanije nasilje je bila dnevna realnost ovog mjesta“, napisao je on pokrećući pitanja o sposobnosti zatvorskog sistema da reintegriše ljude kada odsluže svoje kazne.

Sarkozi, koji je poznat po oštroj retorici o kažnjavanju kriminalaca, rekao je da je obećao sebi da će kada bude pušten davati složenije i više nijansirane izjave od ranijih o tim temama.

Pored priče o zatvorskom životu Sarkozi je u knjizi ponudio i strateške političke savjete svojoj konzervativnoj Republikanskoj stranci i otkrio da je iz zatvora telefonom razgovarao sa liderkom krajnje desnice Marin Le Pen, nakadašnjom oštrom rivalkom.

Stranka Marin Le Pen Nacionalno okupljanje „nije opasnost za republiku“, napisao je Sarkozi.

„Ne dijelimo iste ideje kada je riječ o ekonomskoj politici, ne dijelimo istu istoriju.. i primjećujem da je moguće da i dalje ima nekih problematičnih figura među njima. Ali oni predstavljaju toliko francuskih ljudi, poštuju rezultate izbora i učestvuju u funkcionisanju naše demokratije“, ocijenio je Sarkozi.

On je ocijenio da rekonstrukcija oslabljene Republikanske stranke „može da bude ostvarena samo kroz najširi mogući duh jedinstva“.

Republikanska stranka se posljednjih godina udaljavala od stavova kog su se stranke držale decenijama da svaka izborna strategija mora da bude usmjerena ka obuzdavanju krajnje desnice, čak iako to znači gubljenje neke oblasti drugom konkurentu.

Politički analitičar Rolan Kajrolr rekao je da su Sarkozijeve riječi odjeknule kao grom s obzirom na višedecenijski stav francuskih konzervativaca da Nacionalno okupljanje ne dijeli iste vrijednosti i da nije moguć nikakav izborni savez sa ekstremnom desnicom.

Bivši francuski predsjednik, od 2007. do 2012, već je godinama povučen iz aktivne politike ali ostaje vrlo uticajan, posebno u konzervativnim krugovima, ukazuje AP.

Sarkozi je takođe pomenuo svoje bivše prijateljstsvo sa centrističkim predsjednikom Emanuelom Makronom. Njih dvojica su se sreli u Jelisejskoj palati samo nekoliko dana pred Sarkozijev odlazak u zatvor.

Prema Sarkoziju, Makron je izrazio zabrinutost zbog bezbjednosti u zatvor Sante i ponudio da ga prebaci u drugi zatvor, što je on odbio. Umjesto toga dva policajca su raspoređenja u susjednoj ćeliji koja su ga stalno štitila.

Sarkozi je rekao da je izgubio povjerenje u Makrona kada on nije intervenisao da spriječi da mu se u junu oduzme Legija časti, najviše francusko odličje.