Glavna tužiteljka Kim Vest je sudu predložila da Hašima Tačija, Kadrija Veseljija, Redžepa Seljimija i Jakupa Krasnićija osudi po svih 10 tačaka optužnice zbog, kako se navodi, ličnog doprinosa izvršenjima krivičnih dela.

Vestova je istakla da su svjedočenja i dokazi iznijeti tokom postupka potvrdili da je izvršenja krivičnih djela bilo i da su otuženi za njih odgovorni.

Navela je da su optuženi izvršili krivična djela protiv onih koje su smatrali protivnicima, kako bi obezbijedili kontrolu nad Kosovom i Metohijom.

Tužiteljka je navela da suđenje nije moglo da izbjegne klimu zastrašivanja od samog početka, a da dokazi ukazuju da je takvih nastojanja bilo čak i u samom Hagu.

Istakla je da su optuženi bili pripadnici glavnog štaba OVK i da su komandanti zona dobijali naređenja od optuženih, a ne obrnuto.

Naglasila je da tužilaštvo ostaje pri argumentaciji koju je iznijelo u dokaznom postupku.

Tužilaštvo ima osam sati da iznese završnu riječ i uradiće to u toku dana i sjutra.

Završno izlaganje zastupnika žrtava biće održano sutra. Potom će 11, 12, 13. i 16. februara završnu riječ iznijeti odbrana optuženih, a 18. februara biće odgovori strana u postupku i izjave optuženih.

Posle završnih riječi, vijeće će donijeti presudu.

Presuda se donosi u roku od 90 dana od završetka dokaznog postupka, a ako je zbog okolnosti potrebno dodatno vrijeme, taj rok može biti produžen za još 60 dana.

Bivše vođe OVK terete se po osnovu individualne krivične odgovornosti u šest tačaka optužnice za zločine protiv čovječnosti i u četiri tačke za ratne zločine.

U optužnici se navodi da su krivična djela za koja su optuženi vršena najkasnije od marta 1998. pa do kraja septembra 1999. godine na više od 40 mjesta širom Kosova i Metohije, kao i u Kukešu i Cahanu, u sjevernoj Albaniji.

Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići su u pritvoru u Hagu od hapšenja u novembru 2020. godine, a suđenje je počelo u aprilu 2023. godine.

OVK se sumnjiči da je tokom 1998. i 1999. godine izvršila brojne zločine, ubistva i otmice nad pripadnicima vojske i policije tadašnje Jugoslavije, Srbima i drugim nealbancima, kao i Albancima koji nisu prihvatili da budu njeni pomagači ili pripadnici.