Cilj je, obrazlažu vlasti, ispravljanje negativnih emocija i stvaranje civilizovanijeg i racionalnijeg onlajn okruženja.
Na meti su narativi poput ‘učenje je beskorisno’ i ‘naporan rad je beskoristan’, kao i priče koje promovišu ‘zamor od svijeta’.
Kina se bori sa ekonomskim usporavanjem nakon krize na tržištu nekretnina, visoke nezaposlenosti mladih i žestoke konkurencije za upis na fakultete i poslove – sve to je dovelo do osjećaja razočaranja među mlađom generacijom.
Mladi u Kini imaju ozbiljna pitanja o budućim izgledima njihovih života i moraju se suočiti sa činjenicom da će njihova egzistencija vjerovatno biti gora nego kod generacije njihovih roditelja, kaže Sihang Lu, vanredni profesor društvenih nauka na singapurskom Tehnološkom univerzitetu Nanjang za BBC.
A zabrinutost Pekinga zbog rastuće frustracije pokazala se u talasu sankcija koje su pogodile uticajne ljude i platforme društvenih medija u zemlji.
‘Android ljudi’
Prošle nedjelje, poznati kreator sadržaja Hu Čenfeng obrisao je sve objave sa vlastitih naloga na društvenim mrežama.
Niko ne zna zašto, jer kineski zvaničnici nisu dali nikakvo objašnjenje.
Široko je rasprostranjeno vjerovanje da je to bio odgovor na viralni komentar koji je nedavno objavio, klasifikujući ljude i predmete kao „Epl“ ili „Android“ – pri čemu se ovo drugo koristi za opisivanje stvari koje su inferiorne u odnosu na prvo.
„Tvoja je tipična Android logika, Android osoba, Android kvalifikacija“, brbljao je tokom prenosa uživo koji je od tada široko dijeljen na mreži.
Dok su mnogi kineski korisnici društvenih mreža brzo prihvatili šalu, drugi su optužili Hua da sije društvene podjele.
Čini se da su takve očigledne šale o nejednakosti postale teška teritorija – jer pojačavaju podjele na kojima Kineska komunistička partija ne bi voljela da se ljudi zadržavaju.
Cenzura nije novost na kineskom internetu.
Sve što sugeriše kritiku Komunističke partije, njenih lidera ili se dotiče kontroverznih tema koje imaju političke implikacije, brzo nestaje.
Ono što je neobično kod ove kampanje protiv pesimizma jeste to što izgleda da cilja niz onlajn ponašanja koje bi moglo stvoriti ili doprinijeti osjećaju negativnosti.
Džang Sjuefeng, poznati onlajn stvaralac poznat po vatrenoj retorici o obrazovanju i društvenim pitanjima, izazvao je kontroverzu početkom septembra kada je obećao da će donirati najmanje 13 miliona eura ako Peking odluči da krene u invaziju na Tajvan.
Ali tek ove nedjelje postao je meta kineske cenzure.
Njegovi nalozi na društvenim mrežama – koji imaju milione pratilaca – blokirani su za nove pratioce, objavili su lokalni mediji.
Jedan od Džangovih zaposlenih rekao je državnom novinskom portalu „The Paper“ da je to možda razlog.
Teško je znati zašto je opomenut, ali neki su se pitali da li je to osnovna poruka u njegovim emisijama – u nepravednom svijetu, morate donositi samo praktične odluke.
I mnogi studenti i roditelji ga prate zbog njegovih brutalno iskrenih savjeta – umjesto da mladima govori da slijede snove, često im je govorio da se moraju suočiti sa stvarnošću koju su im diktirali rezultati ispita i finansijski pritisci.
Njegova platforma je vjerovatno bila idealna za očajanje.
Uvijek pozitivno na kineskom internetu
Nisu u pitanju samo pojedinci.
Kina želi da i društveni medija igraju ulogu u njenom masovnom čišćenju interneta.
Ovog mjeseca, Administracija za sajber prostor je saopštila da će izreći stroge kazne aplikacijama društvenih medija Sjaohongšu, Kuaišou i Veibo zbog toga što nisu obuzdale negativan sadržaj, kao što su senzacionalizacija ličnih novosti poznatih i druge trivijalne informacije.
„Jasan i zdrav sajber prostor je u interesu naroda“, saopštila je Administracija za sajber prostor.
Ali svaki pokušaj da se kineski sajber prostor održi neprirodno pozitivnim sigurno će imati cijenu.
„Izražavanje pesimističkih osjećanja ne znači nužno fundamentalno odbacivanje učešća na tržištu rada i u društvu u cjelini“, kaže Luo.
Ali, uskraćivanje olakšanja posle izražavanja ovih osjećanja, kaže on, moglo bi da pogorša njihov kolektivni mentalni status.
Ipak, pritisci – oni koji tjeraju sve više kinesku omladinu da iskali sopstvene frustracije na mreži – ostaju.
Mnogi od njih se vraćaju u roditeljske domove, ne mogući da pronađu posao ili žude za odmorom od iscrpljujućih poslova – to se dešava dovoljno često da sebe nazivaju ‘djecom sa punim radnim vremenom’.
Nedavna istraživanja pokazuju da zaista postoji rastući pesimizam u pogledu budućih izgleda u Kini.
Stručnjaci kažu da je Komunistička partija toga dobro svjesna, zbog čega pokušava da se obračuna sa dokazima.
Ali da li će to uspjeti?
„Ako ništa drugo, savremena kineska istorija je više puta pokazala da ideološke kampanje odozgo prema dolje teško mogu iskorijeniti društvene korijene problema“, kaže Luo.
„Čak i sa moćnom vladom poput kineske, teško je zaustaviti pesimistička osjećanja kada ekonomija izgleda sumorno, tržište rada je surovo konkurentno, a stopa nataliteta dostiže dno“, dodaje.
