Govoreći novinarima u Ženevi, Tedros je rekao da je potvrđen 51 slučaj u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je prijavljen prvi slučaj, kao i dva slučaja u susjednoj Ugandi.

SZO je u nedelju proglasila vanrednu zdravstvenu situaciju od međunarodnog značaja, ali je navela da epidemija još nije dostigla nivo pandemije.

Tedros je rekao da se komitet za vanredne situacije, nakon sastanka u utorak, saglasio da situacija “ne predstavlja pandemijsku vanrednu situaciju”.

“SZO procjenjuje da je rizik od epidemije visok na nacionalnom i regionalnom nivou, a nizak na globalnom nivou”, rekao je on.

Potvrđeni slučajevi u DR Kongu registrovani su u istočnoj provinciji Ituri, koja je epicentar epidemije, kao i u provinciji Sjeverni Kivu.

Od dva potvrđena slučaja u glavnom gradu Ugande Kampali, oba pacijenta doputovala su iz DR Konga, a jedna osoba je preminula.

“Znamo da su razmjere epidemije u DR Kongu mnogo veće”, rekao je Tedros, dodajući da među preminulima ima i zdravstvenih radnika, što predstavlja poseban razlog za zabrinutost.

Lokalni zdravstveni radnici navode da su pojedine zdravstvene ustanove preopterećene. Iako zaštitna oprema počinje da pristiže, tvrde da i dalje rade bez adekvatne zaštite.

Zvaničnik SZO rekao je da je u toku istraga kako bi se utvrdilo koliko dugo se virus širio, ali da je prioritet zaustavljanje prenosa.

Ebola se prenosi direktnim kontaktom sa telesnim tečnostima i preko oštećene kože, izazivajući teška krvarenja i otkazivanje organa.

Prvi put je otkrivena 1976. godine na području današnje Demokratske Republike Kongo, a smatra se da se proširila sa slepih miševa.

Poznate su četiri vrste ebole koje izazivaju bolest kod ljudi, uključujući soj Zair, sa kojim se DR Kongo već više puta suočavao.

Zemlja se trenutno bori sa 17. epidemijom ebole, ali soj Bundibugio, koji nije zabeležen više od decenije, predstavlja dodatni izazov.

Bundibugio je do sada izazvao samo dvije epidemije, u Ugandi 2007. i DR Kongu 2012. godine, kada je usmrtio oko trećine zaraženih.