Američki predsjednik naveo je da će sporazum više nego udvostručiti američke rezerve nafte i „značajno sniziti cijene goriva za sve Amerikance“.

Privremena predsjednica Venecuele Delsi Rodrigez pozdravila je sporazum, ocijenivši da će pomoći ekonomskom oporavku njene zemlje.

Tramp je posljednjih mjeseci bio pod domaćim pritiskom da obuzda rast cijena benzina, koje su porasle zbog rata s Iranom.

Obećao je da će iskoristiti venecuelanske rezerve, najveće na svijetu, nakon što su SAD u januaru uhapsile tadašnjeg predsjednika Nikolasa Madura, navodno kako bi mu se sudilo u Njujorku po optužbama za trgovinu drogom.

Američki državni sekretar Marko Rubio nazvao je naftni sporazum „velikom pobjedom i za američki i za venecuelanski narod“.

Objavljeno je malo detalja o sporazumu.

„Za venecuelanski narod, ovaj sporazum donijeće gotovo 100 milijardi dolara (74 milijarde funti) privatnih ulaganja, podržati hiljade dobro plaćenih radnih mjesta i podstaći oporavak venecuelanske ekonomije“, rekao je.

Tramp je rekao da su Rubio i ministar odbrane Pit Hegset postigli sporazum s venecuelanskim vlastima „kroz partnerstvo s privatnim kompanijama“.

Nije izneo dodatne detalje o tom partnerstvu niti objasnio moguće obaveze i uslove za SAD u okviru sporazuma, ali je tvrdio da je dogovor postignut „bez troška za američke poreske obveznike“.

Prema sporazumu, američka vlada zadržaće kontrolni udio od 55 odsto u zajedničkom preduzeću s „iskusnim privatnim operaterom u Venecueli“, rekao je jedan američki zvaničnik za CBS News, američkog partnera BBC-ja.

Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal) je u petak objavio da su američke energetske kompanije Chevron i Halliburton blizu sporazuma o ulaganju milijardi dolara u obnovu infrastrukture na venecuelanskim naftnim poljima, od kojih mnoga još nisu razvijena.

Privremena predsednica Venecuele navela je u saopštenju da će sporazum imati „značajan uticaj na oporavak nacije“.

Sporazum predviđa razvoj 17 strateških naftnih polja s dokazanim potencijalom od 65 milijardi barela, kao i „ulaganja veća od 100 milijardi dolara i više od 209 milijardi dolara poreskih prihoda“ za Venecuelu, rekla je Rodrigez.

„Ta ulaganja doprinijeće ne samo oporavku i modernizaciji naše industrije, već i ekonomskom rastu naše zemlje, energetskoj bezbjednosti naše hemisfere i većoj ravnoteži na međunarodnim tržištima“, rekla je.

Međutim, Dejvid Goldvin, predsjednik međunarodne savjetodavne kompanije za energetiku Goldwyn Global Strategies, rekao je za Rojters da „ne postoji presedan“ za to da SAD uzmu u zakup i upravljaju venecuelanskim naftnim poljima.

Dodao je da nije jasno da li bi takav potez bio u suprotnosti s venecuelanskim ustavom ili Zakonom o ugljovodonicima.

Zbog političke neizvjesnosti u Venecueli, slabe elektroenergetske mreže i ograničenih izvoznih kapaciteta, „teško je vidjeti kako bi ovakva vrsta aranžmana ubrzala ulaganja u bilo kakvom značajnijem obimu“, rekao je Goldvin.

Rikardo Hausman, profesor na Harvardu i bivši ministar planiranja u venecuelanskoj vladi, rekao je da će sporazum biti „fijasko za sve uključene“.

„Nelegitimna privremena vlada s nelegitimnim Zakonom o ugljovodonicima nema legitimitet da sklapa ovaj neustavni sporazum“, napisao je Hausman na mreži X.

Fransisko Rodrigez, venecuelanski ekonomista i viši istraživač američkog Centra za ekonomska i politička istraživanja (Center for Economic and Policy Research), ponovio je Hausmanove primjedbe.

„Predaja venecuelanskog naftnog bogatstva SAD-u protivna je ustavu i nije u interesu venecuelanskog naroda, posebno kada se to radi pod prijetnjom sile“, napisao je na mreži X.

Delsi Rodrigez, Madurova bivša potpredsjednica, koju su SAD podržale nakon njegovog hapšenja, dodijelila je tom projektu stogodišnju koncesiju za rad na naftnim poljima, rekao je neimenovani američki zvaničnik za CBS.

Tramp je iznio malo konkretnih detalja o ovom veoma neobičnom sporazumu, koji, prema svemu sudeći, SAD-u daje direktnu upravu nad suverenim nacionalnim resursima druge države.

Čini se i da je sporazum šireg obima od kontrole iračkih prihoda od nafte koju je sprovodila Koaliciona privremena uprava predvođena SAD-om nakon svrgavanja Sadama Huseina u invaziji koju su predvodile SAD 2003. godine.

Međutim, nije jasno da li bi sporazum s Venecuelom mogao naići na pravne i ustavne izazove u toj južnoameričkoj zemlji.

Zvanični tekst sporazuma između Vašingtona i Karakasa nije objavljen.

Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, procijenjene na 303 milijarde barela.

Ipak, proizvodnja je naglo opala od vrhunca dostignutog krajem 1990-ih godina, dijelom zbog pooštrene kontrole nad državnom naftnom kompanijom i američkih sankcija usmjerenih na glavni izvor prihoda zemlje.

Nekoliko sati nakon što su američke specijalne snage u raciji u glavnom gradu Venecuele uhapsile Madura i njegovu suprugu Siliju Flores, Tramp je rekao da će SAD neograničeno kontrolisati prodaju nafte te zemlje.

Takođe je tvrdio da polaže pravo na venecuelansku naftu, navodeći da je ta zemlja u prošlosti „jednostrano zaplijenila i prodala američku naftu, američku imovinu i američke platforme, što nas je koštalo milijarde i milijarde dolara“.

Njegovo predstavljanje sporazuma kao dijela napora da se snize domaće cijene goriva dolazi u trenutku kada je svjetska cijena nafte značajno porasla, pošto je snabdijevanje preko Hormuškog moreuza u Persijskom zalivu praktično blokirano, što je podstaklo nezadovoljstvo uoči američkih izbora na polovini mandata u novembru.

Međutim, venecuelanske rezerve sastoje se uglavnom od takozvane ‘teške, kisjele’ nafte, koju je teže prerađivati i koja se koristi za proizvodnju dizela i asfalta, dok SAD uglavnom proizvode ‘laku, slatku’ naftu od koje se lakše proizvodi benzin.

Tramp je zatražio od američkih naftnih kompanija da ulože najmanje 100 milijardi dolara (75 milijardi funti) u obnovu naftne industrije te zemlje.